a. Ustavni sud BiH

Prema članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda a. v., Malo vijeće, koje se sastoji od predsjednika i dvaju potpredsjednika – domaćih sudija (član 10. stav 1), može na zahtjev stranke izreći privremenu mjeru (interim measure) koja traje sve do donošenja odluke u meritumu, ukoliko je to, prema mišljenju Ustavnog suda BiH, u interesu stranke, ili ako je neophodno za korektno vođenje postupka. Prema stavu 2, predsjednik Suda u izuzetnim slučajevima, ako nije moguće sazvati sjednicu Vijeća, može i sâm donijeti privremenu mjeru. Na plenarnoj sjednici koje čini 9 sudija (član 8) ili na Velikom vijeću, koje se sastoji od 5 sudija (član 9), može se donijeti privremena mjera na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke (stav 3). Privremena mjera ostaje na snazi sve dok se na plenarnoj sjednici ne donese drugačija odluka (stav 6). Privremene mjere se donose u hitnim slučajevima i ostaju na snazi do donošenja odluke u meritumu, ili do donošenja neke drugačije odluke plenuma.

Ova nova regulativa u vezi sa privremenim mjerama dozvoljava Sudu da taj instrument koristi brže i uz manje stroge uslove. Prema članu 75. Pravila Ustavnog suda s. v., samo je Ustavni sud BiH u plenumu, tj. na plenarnoj sjednici, mogao do konačne odluke o predmetu, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluka, zakona (akata) ili pojedinačnih akata (privremena mjera) ako bi zbog njihovog izvršenja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice (detrimental consequences that cannot be overcome).

Mogućnost da donosi privremene mjere Ustavni sud je na početku vrlo malo koristio. Zapravo, za to, uglavnom, nije bilo potrebe, a odluka o zahtjevu za donošenje privremene mjere donosila se zajedno sa odlukom u meritumu. Uzrok za ovakvo korištenje ovog instrumenta nisu bile samo opisane proceduralne i materijalnopravne prepreke za donošenje privremene mjere već i propusti u organizaciji Suda koji su bili dugo prisutni. Tako je Sud u predmetu broj U 15/99 tek 6 sedmica nakon podnošenja zahtjeva donio privremenu mjeru da bi zaustavio izvršenje naloga o deložaciji kojeg je, na posljednjoj instanci, potvrdio VSRS. U obrazloženju je bilo samo navedeno, ako ne bi bila donesena privremena mjera, da bi izvršenje imalo trajne štetne posljedice po apelanta, koje više ne bi bilo moguće otkloniti. Još jedan razlog zbog kojeg je bio mali broj pozitivno riješenih zahtjeva za donošenje privremene mjere jesu nedovoljno osnovani zahtjevi.³⁷⁶⁹ Ovaj problem i dalje postoji, što pokazuje i statistika: do maja 2008. godine Ustavni sud je izrekao privremenu mjeru u svega 26 slučajeva, a 279 takvih zahtjeva je odbacio kao neosnovane ili nedopustive.³⁷⁷⁰

Ustavni sud preispituje utemeljenost zahtjeva za izricanje privremene mjere odvojeno od osnovanosti apelacije. Prema tome, razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom donošenja odluke o predmetu spora. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava i sloboda prilikom odlučivanja u konkretnom postupku ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.³⁷⁷¹ Zapravo, podnosilac zahtjeva mora predočiti i dokazati da je očito da bi nedonošenjem privremene mjere za njega nastupile štetne posljedice koje više ne bi bilo moguće naknadno otkloniti.³⁷⁷² Prijetnja od eventualne štete mora biti akutna, ozbiljna i vjerovatna.³⁷⁷³ Prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri Sud, takođe, treba uzeti u obzir i da li bi izricanje privremene mjere imalo štetne posljedice po drugu stranku u postupku,³⁷⁷⁴ tako da eventualno treba da odvaga interese obiju strana.

Na pitanje da li je nadležnost Ustavnog suda za donošenje meritorne odluke nužan preduslov za nadležnost Ustavnog suda za donošenje privremene mjere još uvijek nema jasnog odgovora iz ustavnosudske prakse. Ustavnosudska praksa je neujednačena. U nekoliko odluka Ustavni sud smatra da odluka o privremenoj mjeri ne prejudicira „ishod postupka“, što se može odnositi kako na odluku o dopustivosti(!), tako i na odluku u meritumu.³⁷⁷⁵ Tako, tvrdi Sud, on može odbaciti apelaciju kao nedopustivu i nakon donošenja privremene mjere pošto se sumarno preispitivanje izgleda na uspjeh prilikom izricanja privremene mjere ne vrši eksplicitno.³⁷⁷⁶ Ustavni sud je, štaviše, u nekoliko slučajeva donio privremenu mjeru kojom je zaustavio izvršenje neke odluke (naprimjer, drugostepenog upravnog rješenja) iako postupak pred redovnim sudom (upravni spor) uopšte nije bio završen, a cilj mjere je bilo okončanje postupka pred redovnim sudom.³⁷⁷⁷ Prema tome, ova praksa govori u prilog tome da dopustivost apelacije nije preduslov za donošenje privremene mjere. Nasuprot tome, bilo je i odluka o izricanju privremene mjere u kojima je sud iznosio argumente da privremena mjera traži i da Sud bude nadležan za donošenje odluke u meritumu, uključujući i preispitivanje da li je apelacija očito neosnovana.³⁷⁷⁸

Zaista, bilo bi ispravno smatrati da Ustavni sud pri donošenju privremene mjere treba da bude nadležan i za donošenje odluke u meritumu.³⁷⁷⁹ Jer, donošenjem privremene mjere Sud se miješa – kako je i sâm primijetio – u redovan tok stvari, naprimjer, zaustavlja da se izvrši neka presuda ili rješenje koji su predviđeni zakonom.³⁷⁸⁰ Ako redovni postupak još uvijek nije okončan, jer je izjavljena revizija, ili je u toku žalbeni postupak,³⁷⁸¹ onda bi intervencija Ustavnog suda BiH, radi privremenog zaustavljanja izvršenja, možda i imala smisla, budući da se na taj način mogu spriječiti neotklonjive štetne posljedice koje više ne bi bilo moguće otkloniti ako bi osporavana presuda koja se čeka, ipak, bila ukinuta u postupku pred Ustavnim sudom. Neophodnost da Ustavni sud interveniše u ovakvim slučajevima zasnovana je na okolnosti da određena pravna sredstva nemaju suspenzivno djelovanje.³⁷⁸² Prema sudskoj praksi ESLJP, pravni lijekovi koji nemaju suspenzivno djelovanje u slučajevima u kojima bi zbog toga nastupile nenadoknadive štetne posljedice ne mogu se smatrati djelotvornim. Pravni lijek je djelotvoran ako vodi ne samo do utvrđivanja kršenja prava već i do sprečavanja i uklanjanja posljedica takvih kršenja.³⁷⁸³ Sama mogućnost da se pomoću pravnog lijeka nadoknadi šteta zbog odluke koja je nepravedno donesena ne čini to pravno sredstvo djelotvornim u smislu Konvencije.³⁷⁸⁴

I pojam nenadoknadive štetne posljedice, koji se koristi u praksi Ustavnog suda, još nije dovoljno jasno definisan. Privremene mjere, u principu, služe kako bi bio zamrznut status quo do donošenja odluke Ustavnog suda u meritumu radi sprečavanja svake štete po apelanta koju više ne bi bilo moguće otkloniti. Ustavni sud u ovim odlukama samo obrazlaže neophodnost donošenja privremene mjere. Tako je ona neophodna, tvrdi Sud, ako bi deložacija porodice iz stana imala teške socijalne i zdravstvene posljedice,³⁷⁸⁵ ili ako bi izvršenje krivične presude prouzrokovalo zdravstvene probleme apelanta.³⁷⁸⁶ I hitno izvođenje pred sudiju radi utvrđivanja zakonitosti pritvora, takođe, u nekim slučajevima može biti neophodno i može biti naloženo u odluci o privremenoj mjeri.³⁷⁸⁷ Štetne posljedice koje više nije moguće otkloniti mogu nastati i ako tužena strana dobije pravo da kupi stan koji je predmet spora u postupku pred Ustavnim sudom.³⁷⁸⁸ Puka pretpostavka o šteti koju više nije moguće ukloniti nije dovoljna.³⁷⁸⁹

U drugim odlukama Ustavni sud ne obrazlaže u čemu bi se sastojala ta šteta koju više nije moguće otkloniti, već tvrdnju o takvoj šteti paušalno prihvata.³⁷⁹⁰ Sud je ponekad smatrao da je dovoljan i puki navod o navodnoj bitnoj povredi ljudskih prava;³⁷⁹¹ a nekada je zaključio sasvim suprotno, tj. da je težina povrede nebitna ukoliko ona nije dovoljno vjerodostojno prezentovana.³⁷⁹² Propuštanje jedne godine studija zbog izvršenja krivične presude koja se pobija pred Ustavnim sudom nije razlog da se donese privremena mjera.³⁷⁹³

Činjenica da Ustavni sud, radi donošenja privremene mjere, ponekad relativira pojam „okončanje postupka“ (drugim riječima, princip iscrpljivanja pravnih lijekova), zaista nije u službi pravne sigurnosti. Naime, u stalnoj sudskoj praksi sud se ranije proglašavao nenadležnim da preispituje ustavnost pojedinih faza određenog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je tvrdio da o postojanju povrede ustavnih ljudskih prava i sloboda sud može da odlučuje tek nakon okončanja kompletnog postupka, kao i nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava.³⁷⁹⁴ U predmetu broj AP 785/08 Ustavni sud je, nasuprot tome, odlučio da i „pravosnažno okončanje“ pojedinačne „odlučujuće“ faze postupka može biti predmet meritorne odluke, te da ni donošenje privremene mjere u takvom slučaju nije isključeno.³⁷⁹⁵

Uzimajući u obzir prethodni tekst i navedenu ustavnosudsku praksu, ali i samo jezičko značenje člana 77. Pravila Ustavnog suda BiH a. v. (posebno njegov stav 8³⁷⁹⁶) u vezi sa odredbom člana VI/5. (ranije VI/4) Ustava BiH, stekao bi se dojam da se pred Ustavnim sudom BiH može tražiti privremena mjera samo do donošenja odluke o apelaciji, tj. do donošenja tzv. konačne odluke.³⁷⁹⁷ Ipak, prema najnovijoj praksi Ustavnog suda BiH,³⁷⁹⁸ privremena mjera se može razmatrati i u fazi postupka donošenja odluke povodom zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda BiH po osnovu člana 70. i dalje Pravila Ustavnog suda BiH a. v. To nas navodi na problematičan zaključak da se „konačna odluka“, barem kada je u pitanju usvajanje privremene mjere, donosi tek kada se okonča (ako je in eventu pokrenut) i postupak za preispitivanje odluke. Takav zaključak bi bio, između ostalog, protivan principu jednostepenosti postupka pred Ustavnim sudom BiH.