iv. Mjerila

U predmetima u kojima su Ustavni sud BiH i organi iz Aneksa 6. podvrgavali djelovanje međunarodnih aktera meritornom preispitivanju sudovi su primjenjivali Ustav BiH i konvencije koje snagom svoga ustavnopravnog položaja predstavljaju materijalno ustavno pravo. Ustavni sud BiH u slučaju Subotić uopšte nije naveo kao argument posebna ovlaštenja za vanrednu situaciju, kojima se, inače, ograničavaju ustavna prava, mada je namjera Ustavnog suda BiH vjerovatno bila da kaže kako i SFOR treba da djeluje primjereno situaciji. KLJP pri USBiH je, nasuprot tome, u predmetu Džaferović eksplicitno relativirala procesna prava oštećene osobe iz člana 6. EKLJP u svjetlu nadređenog interesa koji se zove stabilizacija zemlje.

U pogledu zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, u obzir bi došlo i ograničeno pozivanje na član 15. EKLJP. Ali, i prilikom vaganja interesa (fair balance) ili tumačenja pojmova kao što su proporcionalnost i opšti/javni interes postoji određeni manevarski prostor, koji omogućava da se u obzir uzmu i posebne okolnosti tranzicije države i društva.

S pravom se napominje da u debati o kontroli djelovanja međunarodnih aktera u Bosni i Hercegovini nije riječ o smislu i neophodnosti takvih intervencija.³⁵⁴⁸ Ipak, i sami međunarodni akteri, i to ne jedanput, napominju da i najbolji eksperti koji rade u misiji očuvanja mira sa najboljim namjerama, ipak, ne mogu uvijek djelovati bez greške.³⁵⁴⁹ Već zbog tog razloga je poštivanje minimalnih međunarodnih standarda, kao i etabliranje odgovarajućih kontrolnih mehanizama vrlo pametan potez. Oboje je, međutim, potrebno posebno uzimajući u obzir činjenicu da međunarodne organizacije svojim intervencionističkim ovlaštenjima u nekim oblastima znatno zadiru u domaći pravni okvir. Čak i ako su takve intervencije u biti opravdane, iz perspektive oštećenih lica neophodna je mogućnost da ih preispita određena, što je moguće neutralnija instanca, koja bi bila u stanju da akte međunarodne zajednice preispituje i koriguje, ali da tim aktima na taj način pruži i dodatnu legitimnost i snagu. Uz to je još neophodno spomenuti da međunarodna zajednica u BiH, kao i na drugim stranama, nastupa sa najvišim zahtjevima, i to ne samo u oblasti zaštite ljudskih prava već i kada se radi o temeljnim ustavnim principima, kao što su pravna država ili demokratija. Da bi bila efikasna mirovna misija, neophodno je, kao po oštrici noža, kretati se između najviših pravnih dostignuća i opšteg interesa zemlje u kojoj ovi akteri djeluju u interesu trajnog uklanjanja nevolja i problema. Ipak, međunarodni akteri treba da se čuvaju toga da potpadnu pod dvostruki moral, što bi odmah dovelo do gubitka kredibiliteta.³⁵⁵⁰ U kontekstu prakse smjenjivanja dužnosnika od OHR-a, Alija Izetbegović, prijašnji član kolektivnog Predsjedništva, primijetio je: „U Sarajevu, [međunarodne snage] skinu nekoga s vlasti, obilježe ga kao nečasnog, ne provedu bilo kakve dokaze i onda nam objašnjavaju nešto o ljudskim pravima i […] žele da im mi vjerujemo.“³⁵⁵¹ U bosanskoj praksi, osim toga, uvijek se nanovo pokazivalo da, kada bi Visoki predstavnik u konkretnom slučaju pokazao premalo respekta prema domaćem ustavu, nacionalistički politički moćnici bi to i te kako znali iskoristiti za slabljenje njegovog autoriteta. Već spomenuta debata pod nazivom The European Raj (Evropski despot) to je jasno pokazala. Prema tome, upravo u slučaju Visokog predstavnika, čija ovlaštenja za vršenje vlasti počivaju na klimavoj, više političkoj nego pravnoj osnovi, međunarodna zajednica sebi ne može dozvoliti manjak poštivanja prema njegovom autoritetu.

Na osnovu svoje međunarodne komponente, oba suda (i Ustavni sud BiH i Dom za ljudska prava) su mogla uzeti za pravo da, kao posljednja instanca, preispituju sve akte međunarodnih aktera, a ne samo legislativne aktivnosti koje su vršene umjesto domaćih organa (princip funkcionalnog dualizma). Ako nam polazna pozicija bude temeljna Dejtonska ideja da bivše zaraćene strane imaju tek ograničenu sposobnost za ponovnu izgradnju zemlje vlastitim snagama, te da iz toga proizlazi da je neophodno da se aktiviraju neutralni međunarodni akteri, onda je ideja koja je ostvarena u Dejtonu, ideja o mješovitim sudovima sa domaćim i međunarodnim faktorom, konsekventno i funkcionalno rješenje u takvoj situaciji. Ovaj zaključak važi ne samo za preispitivanje domaćih unutrašnjih pravih akata već i za preispitivanje same međunarodne intervencije. Ta ideja je čvrsto kompromisno rješenje u svrhu očuvanja principa podjele vlasti, ili – kako to anglosaksonski pravnici slikovito opisuju – principa checks and balances: međunarodni element u najvišim pravosudnim organima zemlje garantuje primjereno uvažavanje opšteg interesa: očuvanja mira. Time se dozvoljava da se na odgovoran način intervencije međunarodne zajednice podvrgnu kontroli zakonitosti i ustavnosti prema domaćem pravnom poretku. Najnovija sudska praksa Ustavnog suda BiH, doduše, konstatuje da ni međunarodna zajednica u BiH ne djeluje u pravnom vakuumu. Odgovornost i brigu za to da i međunarodni akteri poštuju ustavne standarde u BiH Ustavni sud BiH, međutim, ne želi da preuzme bez mandata Vijeća sigurnosti ili PIC-a.