ii. Stanovište Doma za ljudska prava

U postupku V. J. (CH/01/7728-D&M), za razliku od prijašnjih postupaka u kojima se radilo samo o izvršenju odluka CRPC-a putem domaćih organa, Dom se prvi put morao pozabaviti pitanjem da li se i Federacija može pozvati na odgovornost zbog manjkavosti postupaka pred CRPC-om. Ove prijave dovele su Dom u veliku dilemu! U biti, bilo je nesporno da postupak pred CRPC-om – s obzirom na djelovanje izvršnih odluka CRPC-a – ne ispunjava standarde koje zahtijeva pravo na pravičan postupak. Postupak nije sadržavao nikakve garante, kao svaki drugi spor, koji bi aktuelnom posjedniku (onome koji drži spornu imovinu) omogućavale da ospori vraćanje prava posjeda starom posjedniku, recimo, iznoseći da postoji ugovor o zamjeni nekretnina. Aktuelni posjednik je, stoga, upućen samo na to da može staviti prigovor u okviru izvršnog postupka koji vodi domaći upravni organ. Uz to, moramo spomenuti i to da je izvršne odluke CRPC-a nemoguće osporavati pred domaćim državnim organima ili sudovima, tako da oštećena osoba nije imala mogućnost da se, želeći da ospori odluke CRPC-a, obrati nekom nezavisnom sudu.

Ovaj nedostatak, prema stanovištu Doma za ljudska prava, ipak se ne može ubrojiti u oblast odgovornosti ugovornih strana iz Aneksa 6. DMS, tako da nadležnost Doma za utvrđivanje kršenja člana 6. EKLJP nije utemeljena. U ovom obrazloženju Dom se nadovezuje na svoju stalnu jurisprudenciju povodom pitanja odgovornosti ugovornih strana iz Aneksa 6. za akte međunarodnih organa donesene na osnovu drugih aneksa iz DMS. Dom je izjavio da je on ratione personae nadležan samo za žalbe podnesene protiv jednog od tri javnopravna subjekta koji, prema Aneksu 6. DMS, mogu biti tužene strane. Sama dozvola za angažman određenih međunarodnih organizacija (SFOR, OSCE, OHR itd.), te dodjela ovim organizacijama ovlaštenja koja su neophodna za njihov mandat ne mogu utemeljiti odgovornost strana iz Aneksa 6. DMS.³⁴⁹⁴ Odgovornost za djelovanje CRPC-a, uostalom, ne može se izvesti ni iz činjenice da Federacija imenuje četiri komesara u CRPC-u i doprinosi budžetu CRPC-a pošto te obaveze izviru neposredno iz čl. IX1. i X2. Aneksa 7. DMS,³⁴⁹⁵ ustvrdio je dalje Dom. Prema članu XV Aneksa 7. DMS, CRPC je ovlaštena da sama reguliše postupke za svoje djelovanje i da, pri tome, ima i sve prerogative za odlučivanje. Prema odredbama Aneksa 7. DMS, Federacija na to nema nikakvog uticaja.³⁴⁹⁶ Federacija je donijela zakonske odredbe za izvršenje odluka CRPC-a, ispunjavajući svoje obaveze iz Aneksa 7. Pri tome, prema Aneksu 7, Federacija nije smjela predvidjeti nikakvu mogućnost da odluke CRPC-a preispituje neki domaći organ.³⁴⁹⁷ Federacija ima jedino obavezu da izvršava odluke CRPC-a, ona nema pravo ili obavezu da dovodi u pitanje zakonitost ovih odluka, zaključio je Dom.

Nakon prenošenja nadležnosti CRPC-a na bh. institucije, KLJP pri USBiH je izmijenila svoju jurisprudenciju, i to na sljedeći način: Bosna i Hercegovina sada jeste obavezna da organizuje implementaciju Aneksa 7, te da za to preduzme sve neophodne mjere. To uključuje i imenovanje članova Komisije, finansiranje Komisije, kao i stvaranje pravne osnove za njenu djelatnost u domaćem pravnom okviru.³⁴⁹⁸ Stoga, KLJP pri USBiH se proglasila nadležnom za preispitivanje odluka CRPC-a, pa je, recimo, u predmetu broj CH/01/8050 utvrdila da je povrijeđeno pravo podnosioca prijave na pristup sudu pošto domaća Komisija (koja je preuzela nadležnost CRPC-a) nije nezavisna institucija prema članu 6. EKLJP. Stoga je, prema stanovištu KLJP pri USBiH, neophodno da se omogući pravno sredstvo, tj. pravni put prema nekom sudu u BiH radi mogućnosti preispitivanja odluka domaće Komisije.³⁴⁹⁹