(c) Pravni akti Komisije za imovinske zahtjeve (Commission for Real Property Claims – Aneks 7. DMS)

CRPC je organ koji je odlučivao o zahtjevima za povrat nepokretne imovine, uključujući i posjed na nekretninama na kojima je postojalo stanarsko pravo u Bosni i Hercegovini. Povrat se odnosio na slučajeve u kojima takva imovina, počevši od 1.4.1992. godine, nije dobrovoljno prodata ili prenesena na drugoga na neki drugi način, a podnosilac zahtjeva u momentu odlučivanja nije bio u posjedu predmetne imovine (uporedi član XI Aneksa 7). CRPC odlučuje na osnovu određenih raspoloživih dokaza (prije svega, na osnovu izvoda iz zemljišnih knjiga i ugovora o stanarskom pravu), a sama ne vodi istrage ili spor sa suprotstavljenim stranama.³⁴⁸¹ CRPC se posebno ne bavi pitanjem da li je neki predočeni ugovor pravno valjan, ili da li je imovina ili stanarsko pravo čiji se povrat traži nakon 1.1.1992. godine preneseno na drugo lice. Prema tome, obim ispitivanja i snaga odlučenja CRPC-a su ograničeni. S obzirom na veoma veliki broj postupaka, tj. predmeta koji su bili u postupku i o kojima je trebalo odlučiti,³⁴⁸² obimnija materijalnopravna kontrola uopšte nije bila moguća. Da bi riješila pitanja za koja CRPC nije bila nadležna, oštećena osoba se morala obratiti nadležnim domaćim organima. Prilikom ocjene situacije u vezi sa vlasništvom, CRPC nije priznavala nikakve nezakonite transfere imovine, uključujući i one na koje je vlasnik pristao pod prisilom kako bi dobio dozvolu za izlazak ili dokumente, ili koje su se desile u nekoj drugoj formi u okviru etničkog čišćenja (član XII3. Aneksa 7. DMS).

CRPC ne može prema vlastitoj procjeni birati između restitucije i odštete, već je, u vezi s tim, obavezujući zahtjev osobe (uporedi član XII2. Aneksa 7). Ako CRPC, na osnovu raspoloživih dokaza, zaključi da je pravo na povrat postojalo (te ako tužilac zahtijeva restituciju), onda se izdaje odgovarajuća izvršna isprava. Pravi problemi onome kome je pravo priznato, zapravo, nastaju tek tada. Jer, izvršna isprava CRPC-a mora biti izvršena uz pomoć nadležnog domaćeg organa, što se u praksi pokazalo vrlo teškim – ili je dolazilo do otezanja, ili je čak cijeli postupak bio neuspješan.³⁴⁸³ Upravni organi su obavezni da na zahtjev izdaju neku vrstu zaključka o dozvoli izvršenja. U slučaju da neko želi staviti prigovor na odluku o povratu imovine, Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica predviđa dva postupka, u zavisnosti od toga da li je pravni interes prigovarača, koji se iznosi radi zaustavljanja izvršenja odluka CRPC-a, postojao u vrijeme „ključnog datuma“ (1.4.1992. godine), ili je tek nakon toga nastao. U prvom slučaju, koji ne isključuje mogućnost da je i sama odluka CRPC-a pogrešna, CRPC (i samo ona!) preispituje svoju prijašnju odluku (reconsideration) i, eventualno, poništava je (postupak podnošenja zahtjeva za preispitivanje). Za vrijeme trajanja postupka preispitivanja upravni organ privremeno odgađa izvršenje, i to samo ako dobije službenu obavijest CRPC-a (član 11. u vezi sa članom 10. stav 1. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica). U drugom slučaju (nastanak pravnog interesa nakon ključnog datuma), dakle, u slučaju u kojem odluka CRPC-a per definitionem ne može biti pogrešna (mjerodavno je postojanje prava ključnog datuma), nema mogućnosti za preispitivanje odluke CRPC-a, koja, prema tome, ostaje nepromijenjena. Međutim, oštećena osoba može samo osporavati odluku o izvršenju pred upravnim organima. Za rješavanje pitanja da li je sporno pravo na imovinu, u međuvremenu (dakle, od 1.4.1992. godine pa dalje), zakonski i dobrovoljno preneseno na drugo lice, upravni organ upućuje na postupak pred nadležnim sudom. Pri tome, za sve vrijeme trajanja rata postoji oboriva pravna pretpostavka o prisilnom/protivzakonitom prenosu imovinskog prava, a ako neko tvrdi da nije tako, on to mora i dokazati. Sud, onda, odlučuje da li je oštećena osoba uspješno osporila pretpostavku o prisilnom prenosu i, eventualno, poseže za neophodnim mjerama kako bi se ponovo uspostavila zakonita imovinskopravna situacija.³⁴⁸⁴ U pravilu, sudski postupak ne odgađa izvršenje, tako da se ono nastavlja. Izvršenje, međutim, može odgoditi sud koji je dobio predmet na odlučivanje ako je nakon 14.12.1995. godine sklopljen i ovjeren ugovor o prenosu prava.³⁴⁸⁵

Ova pravna situacija, koja je sama po sebi već kompleksna, dodatno je zakomplikovana Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama, koji je, takođe, primjenjiv na predmetne slučajeve. Prema tome, postoje dva pravna puta za povrat imovine: Aneks 7. DMS i Zakon o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica regulišu postupak paralelan onom koji se može voditi pred državnim organima uprave radi povrata imovine prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama. Koji će postupak biti primijenjen zavisi jedino od izbora oštećenog lica. Lice koje se obrati CRPC-u, po osnovu Aneksa 7. i Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, ima određenu prednost, jer izvršenje odluka CRPC-a ne može biti zaustavljeno nikakvim pravnim sredstvom.³⁴⁸⁶ Pokretanje postupka pred domaćim organom, na osnovu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim nekretninama, ne sprečava stranku da istovremeno pokrene i postupak pred CRPC-om. Da bi bile spriječene dvostruke ili čak oprečne odluke u istom predmetu, u slučaju pokretanja postupka pred CRPC-om postupak pred domaćim organom mora biti prekinut bez obzira na to u kojoj se fazi nalazi.³⁴⁸⁷ U praksi ovaj paralelizam je prouzrokovao veliku pravnu nesigurnost. Često su stranke godinama paralelno vodile oba postupka, uključujući i izvršne postupke u oba paralelna postupka.³⁴⁸⁸

Međunarodna CRPC je 31.12.2003. godine okončala mandat, a njena nadležnost, u skladu sa članom XVI Aneksa 7, prenesena je na Bosnu i Hercegovinu, Federaciju BiH i Republiku Srpsku.³⁴⁸⁹ U praksi to je značilo da se Komisija sada sastojala samo od domaćih članova i da je dobila zadatak da odluči o postojećim, već podnesenim zahtjevima za preispitivanje prvostepenih odluka CRPC-a (reconsideration). Prema tome, odgovornost za neriješene predmete, ustvari žalbe, preuzeo je organ na državnom nivou, a entiteti su dobili zadatak da riješe postupke povodom neriješenih prvostepenih zahtjeva. Zbog toga, Federacija BiH je donijela Zakon o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za povrat u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.³⁴⁹⁰