viii. Važenje pravnih akata OHR-a po okončanju mandata

S obzirom na to da se u srednjoročnom vremenskom periodu očekuje da se mandat Visokog predstavnika okonča, sve češće se postavlja pitanje da li će važiti njegovi pravni akti, posebno pojedinačne odluke, kao što je oduzimanje pasivnog biračkog prava. Predstavnici međunarodne zajednice su zabrinuti time da bi zainteresovani domaći politički krugovi mogli postaviti tezu (i biti uspješni u tome) da će svi akti Visokog predstavnika prestati da važe u momentu kada se okonča Aneks 10. DMS. Ako samo pomislimo na niz nametnutih zakona koje domaći zakonodavac do sada još nije sâm usvojio, takva pravna posljedica bila bi fatalna po Bosnu i Hercegovinu. Takođe, pravna nesigurnost, koja bi na taj način nastala, bila bi nepodnošljiva. Zakonodavno su-djelovanje Visokog predstavnika i domaćeg zakonodavca je tako gusto isprepleteno da bi nagli prestanak važenja akata prema Aneksu 10. pravne praktičare dovelo pred nerješive probleme. Paušalna teza o iznenadnom prestanku važenja akata Visokog predstavnika je, svakako, pravno neopravdana i neutemeljena. Tačnije rečeno, potrebno je razlikovati sljedeće: ukoliko je Visoki predstavnik nametnuo akte u svojstvu zakonodavca, bez obzira na to da li se radi o običnim zakonima ili izmjenama entitetskih ustavâ koji su nižerangirani u odnosu na Ustav BiH, a koji su objavljeni u državnim službenim glasilima, prema stanovištu Ustavnog suda BiH i Doma za ljudska prava, oni su domaće pravo bez obzira na to da li ih je naknadno donio (potvrdio) i nadležni domaći zakonodavac. Dakle, zakonodavni akti Visokog predstavnika koji su objavljeni u službenim glasilima važe bez ograničenja i nakon okončanja važenja Aneksa 10. DMS. Nadležni domaći zakonodavac može izmijeniti ili staviti van snage ove propise u odgovarajućem zakonodavnom postupku.

Mnogo je teže odgovoriti na pitanje o tome da li važe akti Visokog predstavnika u kojima je on nalagao pojedinačne mjere. Ovi akti, jednim dijelom, nisu objavljivani u službenim glasilima. Na njih se ne može primijeniti formula o supstituciji utvrđena u praksi Ustavnog suda BiH, tako da ove akte ne možemo smatrati domaćim pravom. Njihovo neograničeno važenje čini se problematičnim upravo u slučajevima u kojima je Visoki predstavnik oštećenim licima zabranio da vrše javne funkcije sve dok on sâm ne ukine tu zabranu.³⁴⁴⁵ Ukoliko Visoki predstavnik ove akte ne stavi van snage prije kraja svog mandata, posljedica za oštećena lica bi bila doživotna zabrana vršenja javnih funkcija. Međutim, Visoki predstavnik, očito djelimično i pod pritiskom debate o policajacima koje je decertifikovao IPTF, počeo je koristiti praksu da grupno, tj. u grupama,³⁴⁴⁶ ili individualno³⁴⁴⁷ ukida određene zabrane. Tako je ovdje Visoki predstavnik Član 19.9.b Izbornog zakona BiH poznaje sličnu regulativu u vezi sa dozvolom političkim strankama da učestvuju na izborima. Ova regulativa počiva na ideji da sankcije protiv određenih osoba, koje su im nametnute zbog toga što su sprečavale mirovni proces, treba da važe samo za vrijeme trajanja mandata Visokog predstavnika. Dakle, dokle god je ovakav mandat neophodan, dotle su i ovakve sankcije, izrečene u vanrednom stanju, opravdane, a (najduže) do kraja mandata bi trebalo i da važe. Analogno tome, čini se da je ovaj ratio moguće primijeniti i na slične akte Visokog predstavnika, recimo na „zamrzavanje” bankovnih računa.

U prostoru između zakonodavnih akata i pojedinačnih akata nalaze se aktivnosti i mjere Visokog predstavnika čiju pravnu prirodu nije tako jednostavno definisati. Takav primjer je, recimo, izmjena zakonski utvrđene mjesne sudske nadležnosti za određenu grupu predmeta.³⁴⁴⁹ Ako takve mjere, koje su materijalnopravno u rangu običnog zakona, još nisu objavljivane u službenim glasilima, nameće se pitanje da li su one samo prelaznog karaktera. Čini se da bi trebalo, radi pravne sigurnosti, konačno regulisati ovaj kompleks pitanja prije okončanja mandata.