■ Stav Doma za ljudska prava

U predmetu Miholić et al.³³⁹¹ odlučivano je o usklađenosti odredaba iz zakona koji je regulisao vlasnička prava sa EKLJP. Ovaj zakon je (bivšim) pripadnicima JNA zabranjivao sticanje vlasništva na stanovima u Federaciji.³³⁹² U vrlo konfliktnoj i osjetljivoj oblasti kao što je vlasničko pravo Visoki predstavnik je često preuzimao inicijativu i proglašavao izmjene zakona umjesto domaćeg zakonodavca. Tako je u predmetu Miholić et al. član 3.a) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima bio podvrgnut kontroli, dakle, propis koji je nametnuo Visoki predstavnik. U postupku pred Domom za ljudska prava Federacija se pozvala – ne griješeći mnogo – na činjenicu da ona uopšte nije donijela sporni predmetni propis.³³⁹³ Dalje, Federacija je ukazala na to da se Dom u jednoj od svojih prijašnjih odluka već proglasio ratione personae nenadležnim za preispitivanje odluka Visokog predstavnika.

Dom za ljudska prava nije prihvatio argumentaciju Federacije. Oslanjajući se na sudsku praksu Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 9/00, Dom je pronašao suštinsku razliku između odluka Visokog predstavnika o smjenjivanju funkcionera, s jedne strane, i njegovih zakonodavnih aktivnosti, s druge strane.³³⁹⁴ Odluke u kojima se Dom ranije proglasio nenadležnim za preispitivanje odluka Visokog predstavnika o smjenjivanju ne mogu se prenijeti na ove slučajeve, ustvrdio je Dom. Dom primjenjuje formulu o supstituciji (zamjeni), koju je Ustavni sud BiH koristio u svojoj praksi, samo na slučajeve u kojima zaključi da se osporavani propis može tretirati kao propis Federacije.³³⁹⁵ Propis koji je donio Visoki predstavnik predstavlja promjenu zakona, a federalni zakonodavac ga u svakom momentu može promijeniti. Činjenica da je propis – kako je to uobičajeno za akte federalnog zakonodavca – objavljen u „Službenim novinama FBiH“ naglašava unutrašnji državni karakter ovog propisa i po formi i po sadržaju.³³⁹⁶ Nasuprot tome, kada Visoki predstavnik smjenjuje funkcionere, on ne zamjenjuje nijedan domaći državni organ, budući da, osim Visokog predstavnika, niti jedan drugi državni organ u ustavnom okviru Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ili Federacije nije ovlašten da smjenjuje izabrane funkcionere. Takođe, mora se spomenuti i činjenica da, nakon takvog smjenjivanja i izricanja zabrane za obavljanje javne službe, unutrašnji organi vlasti ili birači takvu odluku ne mogu promijeniti ponovno birajući smijenjena lica. Prema tome, ove odluke nisu domaći zakon i ne potpadaju pod odgovornost neke od strana koja, prema Aneksu 6. DMS, može biti tužena. Žalbe protiv ovih odluka su, stoga, ratione personae nedopustive.³³⁹⁷