iii. Upravni akti

Kad je riječ o mogućnosti pobijanja upravnih odluka, u predmetu broj U 46/01 Ustavni sud je donio veoma jasan zaključak: sudske i upravne odluke (!) mogu biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom ukoliko su iscrpljeni svi pravni lijekovi.³¹⁸³ Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo aktivne legitimacije, jer apelantica nije bila direktno oštećena aktima koje je pobijala. Da upravni akti mogu biti pobijani po osnovu člana VI/3.b) Ustava BiH, proizlazi i iz a contrario zaključka iz predmeta br. U 7/00 i U 14/00. Naime, u ovim odlukama Ustavni sud je, osim pobijane nižestepene upravnosudske odluke, ukinuo i protivustavne upravne akte. Prema tome, Ustavni sud se smatrao nadležnim da ispituje ustavnost upravnih akata, te da ih, po potrebi, i ukine (poništi). Ipak, direktno obraćanje Ustavnom sudu radi pobijanja određenog upravnog akta je moguće samo onda ako apelant dokaže da „nije imao mogućnost da uloži bilo kakav djelotvoran i adekvatan pravni lijek“ pred nadležnim organima entiteta, kao što je predviđeno u članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda s. v.³¹⁸⁴ U tom slučaju predmet spora pred Ustavnim sudom nije samo uskraćivanje „prava na pristup sudu“ radi pobijanja upravnih akata već i upravni akt kao takav. Pojedinac, naime, ne mora dokazati da mu je pristup sudu bio onemogućen, već samo da ne postoji djelotvoran i adekvatan pravni lijek.