e. Nenadležnost Ustavnog suda BiH
| AP 1337/05 Huskić | 20060912 |
| AP 142/04 Z. H. | 20040304 |
| AP 154/04 F. B. | 20041027 |
| AP 1568/06 Ivanović | 20060912 |
| AP 1882/05 Rujević | 20051013 |
| AP 2386/05 Zečević | 20060509 |
| AP 2529/05 Memić | 20060509 |
| AP 253/05 Bugari | 20060223 |
| AP 256/05 Dostanić | 20051220 |
| AP 2635/06 NGO „Ostvarenje i zaštita prava invalida 92/95“ et al. | 20061020 |
| AP 513/04 A. H. | 20041027 |
| AP 83/06 Čović | 20060209 |
| AP 867/04 E. J. | 20050118 |
| CH/01/8608 et al.-Rakočević et al. | 20050706 |
| U 21/01 Krivić | 20011012 „Sl. gl. BiH“ broj 25/01 |
Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila USBiH a. v., apelacija je nedopustiva ukoliko Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o apelaciji. Ova ili slična odredba ne može se pronaći ni u staroj verziji Poslovnika Ustavnog suda, ni u Aneksu 6. DMS. Međutim, u novim Pravilima, osim navedene odredbe, u tački 9. istog stava (nenadležnost ratione materiae), tački 10. (nenadležnost ratione personae) i tački 11. (nenadležnost ratione temporis) govori se, takođe, o nadležnosti Ustavnog suda. Posljednje tri navedene odredbe mogu se naći i u članu VIII2.c) Aneksa 6, kada se govori o kompatibilnosti prijave sa Aneksom 6. DMS.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila USBiH je, prema tome, opšta odredba, koja bi mogla služiti za odlučivanje u onim slučajevima nenadležnosti Ustavnog suda koji nisu regulisani drugim odredbama Pravila. Primjera radi, to bi mogli biti slučajevi nenadležnosti Ustavnog suda ratione loci. Praksa Ustavnog suda, međutim, ukazuje na to da je Ustavni sud koristio član 16. stav 4. tačka 1. Pravila USBiH i za rješavanje onih slučajeva nenadležnosti Ustavnog suda u kojima je jedan drugi razlog za nenadležnost bio explicite predviđen u Pravilima. Na taj način, linija razgraničenja između svih tih odredaba o nenadležnosti je postala pretanka i, veoma često, nejasna.
Jedna od tih grupa jesu apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom BiH. Naime, apelacije su nedopustive, jer donosilac pobijanog akta ne može da ima status tužene stranke pred USBiH, tj. pasivnu legitimaciju. Tako, u slučaju podnesene apelacije protiv odluke Doma za ljudska prava Ustavni sud je obrazložio svoju nenadležnost pozivajući se na tačku 1. stava 2. člana 16. Pravila USBiH iako je nenadležnost Ustavnog suda za ovaj slučaj jasno propisana u tački 12.3131 Takođe, u vezi sa uloženom apelacijom protiv odluke Ombudsmena FBiH, Sud se pozvao na tačku 1. iako se radi o jasnoj nenadležnosti USBiH ratione personae.3132 Isto važi i za odluke CRPC-a, uspostavljenog prema Aneksu 7, kako iz vremena kada je to tijelo bilo sastavljeno od međunarodnih članova,3133 tako i iz vremena kada su u ovom tijelu nalazili isključivo domaći članovi.3134
Sljedeća grupa slučajeva koji se nepravilno supsumiraju pod tačku 1. ove odredbe jesu predmeti u kojima apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove.3135
Konačno, Ustavni sud se pozivao na tačku 1. u nekim slučajevima u kojima se, ustvari, radi o stvarnoj nenadležnosti Ustavnog suda (ratione materiae), jer se predmetni slučaj ne ubraja u zaštitu bilo kakvih ustavnih prava ili sloboda, ili pobijani pravni akt nije takve prirode da može biti preispitivan [član VI/3.b) govori o presudama].3136
Footnotes
AP 513/04 (tačka 3. i dalje), slično u vezi sa Domom za ljudska prava: AP 867/04, tačka 3. i dalje.
AP 256/05, tačka 5.
U 21/01, tačka 12. i dalje; AP 142/04, tačka 8. i dalje.
AP 1882/05, tačka 7; vidi, takođe, suprotnu praksu KLJP pri USBiH: CH/01/8608 et al., stav 111. i dalje.
Uporedi, AP 253/05, tačka 5; AP 2386/05, tačka 4; AP 1337/05, tačka 7; AP 2529/05, tačka 4; i, ovdje pravilno supsumirano, AP 154/04, tačka 5.
AP 83/06, tačka 5; AP 2635/06, tačka 6; AP 1568/06.