ii. Izuzeci od obaveze iscrpljivanja pravnih lijekova

Princip iscrpljivanja pravnih lijekova ima izuzetke. Pravni put, s jedne strane, ne mora biti iscrpljen ukoliko formalno postojeći pravni lijek praktično nema šanse na uspjeh. Slijedeći ovo pravilo, u predmetu broj U 23/00 Ustavni sud je odlučio da je žalba na rješenje prvostepenog suda, kojim je postupak naknade štete prekinut, nedjelotvoran pravni lijek. Odlučujuće je bilo to što je postupak prekinut na osnovu odluke Vlade Republike Srpske, tako da korištenje žalbe ne bi imalo efekta.

S druge strane, ako se radi o tvrdnji da je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, princip iscrpljivanja pravnih lijekova ne sprečava podnošenje apelacije Ustavnom sudu, jer se ovaj navod ne može iznijeti u postupku pred redovnim sudovima koji je u toku.³⁰²⁰ Međutim, u upravnom postupku, u kojem su zakonom propisani pravni lijekovi protiv tzv. šutnje administracije, i to kako u prvostepenom postupku, tako i u žalbenom postupku, drugačije je.³⁰²¹ Ipak, navodima o povredi prava na suđenje u razumnom roku pred Ustavnim sudom BiH može se udovoljiti samo na način da se utvrdi povreda prava iz člana 6. EKLJP i i naredi vođenje hitnog postupka radi njegovog okončanja pred redovnim sudovima. Pred Ustavnim sudom se ne može zahtijevati da se donese meritorna odluka kojom bi se postupak okončao, jer on još uvijek traje pred redovnim sudovima.

Konačno, pravni put se ne mora iscrpiti, što je sasvim prirodan i logičan zaključak, ako pravni lijek (još uvijek) nije predviđen, ili apelant, na osnovu relevantnih zakonskih odredaba, uopšte nije aktivno legitimisan da ga koristi. U tim slučajevima Ustavni sud utvrđuje povredu prava na pristup sudu, jer je zakonodavac propustio da uredi određenu pravnu oblast u smislu da se predvidi djelotvoran pravni lijek protiv povreda ljudskih prava i sloboda za koje je odgovorna državna vlast. Svojom odlukom Ustavni sud vraća predmet redovnim organima, koji moraju pružiti zaštitu apelantu u smislu obrazloženja iz odluke Ustavnog suda, bez obzira na pozitivnopravne propise.³⁰²²

U nekim slučajevima se koriste i specifična rješenja Ustavnog suda. Tako, u predmetu broj U 24/00, umjesto da apelaciju odbaci kao nedopustivu zbog toga što je preuranjena (u suštini, ta preuranjenost se zasniva na neiscrpljivanju pravnih lijekova), Ustavni sud je obustavio postupak dok VSRS ne donese konačnu odluku.³⁰²³ Nakon toga, Ustavni sud je donio odluku u meritumu s tim što je apelantica prethodno dopunila apelaciju tako da ju je proširila i na konačnu odluku VSRS, koja je, u međuvremenu, donesena. U drugom slučaju apelacija je odbačena kao preuranjena, jer je postupak pred redovnim sudovima još uvijek traja.³⁰²⁴ Ovi slučajevi se razlikuju po osnovu odgovora na pitanje da li je konačan ishod postupka pred nižim sudovima vidljiv ili ne, te da li je Ustavni sud upoznat sa ovom „vremenskom prognozom“.