D. Jurisdikcija (član VI/3)

3. Jurisdikcija

Ustavni sud će podržavati ovaj ustav.

(a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dvaju entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

– Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

– Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/ delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

(b) Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

(c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon o čijem važenju njegova odluka ovisi kompatibilan sa ovim ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

Ustavnom sudu su povjerene klasične ustavnopravne nadležnosti, kao što su apstraktna i konkretna kontrola ustavnosti, rješavanje federalnih i organskih sporova, kao i apelaciona nadležnost (po osnovu Ustava BiH i EKLJP). Konkretno gledajući, pojedine odredbe o nadležnosti su veoma široko i neprecizno formulisane, tako da nude mogućnost za šire tumačenje. Prije svih, neobična je klauzula iz člana VI/3.a) Ustava BiH „uključujući, ali ne ograničavajući se na to“, koja, konačno, daje Ustavnom sudu nadležnost da donosi odluke o svim vrstama ustavnih sporova. Primjera radi, navedene su nadležnosti u odnosu na (a) sporove između države i entitetâ u vezi sa ustavnosti ugovora entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom i (b) na preispitivanje usaglašenosti pojedinih odredaba entitetskih ustava ili zakona sa Ustavom BiH. Osim toga, Ustavni sud rješava blokade u procesu odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini, koje nastaju tako što većina delegata iz jednog konstitutivnog naroda u Domu naroda proglasi određenu odluku Predstavničkog doma destruktivnom po vitalni nacionalni interes konstitutivnog naroda, takvoj procjeni se usprotivi većina delegata iz drugog konstitutivnog naroda [član IV/3.e) Ustava BiH], a nalaženje kompromisa u tzv. Zajedničkoj komisiji ostane bez uspjeha [član IV/3.f) Ustava BiH].