b. Odgovornosti predviđene aneksima 5-8. DMS
Prvo pitanje koje nam pada na pamet kada čitamo ovaj segment člana III/5.a) Ustava BiH odnosi se na obim nadležnosti za koji Bosna i Hercegovina može tvrditi da joj pripada. Da li Bosna i Hercegovina ima pravo da izvršava nadležnosti iz bilo kojeg materijalnopravnog segmenta koji je obuhvaćen aneksima 5-8. DMS, ili iz samo nekoliko specifično propisanih segmenata?
Jezičko značenje člana III/5.a) Ustava BiH upućuje na nadležnosti koje moraju biti propisane tim aneksima. Drugo, pažljivim čitanjem relevantnih odredaba aneksa 5-8. DMS dolazimo do zaključka da te odredbe veoma jasno i precizno ocrtavaju nadležnosti koje Bosna i Hercegovina treba da ima. To je, naprimjer, slučaj sa članom XIV2669 i članom IV2.2670 Aneksa 6, članom XVI Aneksa 7. DMS2671 ili članom IX Aneksa 8. DMS.2672 Konsekventno, može se argumentovati da se član III/5.a) Ustava BiH mora tumačiti u okviru ovih aneksa i da entiteti nisu namjeravali da prenesu više ovlaštenja nego što to upućuju relevantne odredbe aneksa 5-8. DMS.
Ipak, izgleda da je Ustavni sud BiH prihvatio dosta liberalan pristup u nekoliko nedavno usvojenih odluka u kojima je Sud identifikovao nadležnosti koje pripadaju BiH, a koje znatno prelaze striktno tumačenje čl. IV2. i XIV Aneksa 6. DMS. U predmetu broj U 14/05 Sud je naznačio da je Bosna i Hercegovina kako nadležna, tako i obavezna da preuzme nadležnosti u svim stvarima koje su predviđene aneksima 5-8. DMS.2673 Ustavni sud BiH je, dalje, ukazao na to da član III/5.a) Ustava BiH, kada se čita u vezi sa odredbama Aneksa 6. DMS, nameće obavezu Bosni i Hercegovini da preduzme sistemske mjere kako bi se osiguralo poštivanje prava na imovinu. U interesantnom nastavku obrazloženja Sud je naznačio da je intencija autorâ Aneksa 6. DMS bila da se prvenstveno na nivou države Bosne i Hercegovine osiguraju mehanizmi zaštite ljudskih prava i sloboda, odnosno da je država ta koja mora stvoriti okvir za zaštitu ljudskih prava i sloboda.2674 U daljnjem tekstu Sud je obrazložio:
„[…] Međutim, Bosna i Hercegovina, kada su u pitanju imovinska prava vlasnika stare devizne štednje, propustila je preduzeti sve neophodne mjere kako bi tim licima osigurala ostvarivanje suštine njihovog prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Bosna i Hercegovina je propustila stvoriti zakonodavni i institucionalni okvir za ujednačeno rješavanje tog problema na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
53. Bosna i Hercegovina, u smislu svojih obaveza iz Aneksa 6. Opšteg okvirnog sporazuma da „osigura svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda“, nije se smjela pouzdati da će entiteti i Distrikt Brčko, u okviru svojih nadležnosti u oblasti monetarne politike, efikasno i efektivno riješiti taj problem. Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina donošenjem okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka dala „zeleno svjetlo“ za otpočinjanje procesa privatizacije u Bosni i Hercegovini, a da nije osigurala jasne i jedinstvene okvire za rješavanje problema stare devizne štednje putem procesa privatizacije. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina se nije mogla osloboditi obaveze da garantira poštivanje konstituiranih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljno garancija za adekvatno rješavanje ovog problema, u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.”2675
Ukazujući da je na osnovu nekoliko odluka Doma za ljudska prava za Bosne i Hercegovine i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naređeno Bosni i Hercegovini da preduzme mjere kojim bi se principijelno riješio slučaj sa „starom deviznom štednjom“, Ustavni sud je zaključio:
„[…] Bosna i Hercegovina, i nakon što joj je odlukama Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naloženo da pronađe zajedničko rješenje za problem stare devizne štednje, ostala je pasivna, čime je prekršila svoje obaveze iz Aneksa
6. Opšteg okvirnog sporazuma koje se tiču poštivanja i izvršavanja konačnih i obavezujućih odluka Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.”2676
Ustavni sud BiH je usvojio sličan kurs i u predmetu broj AP 164/042677 u kojem je zaključio da član III/5.a) Ustava BiH, kada se tumači u vezi sa Aneksom
6. DMS, stvara obaveze Bosni i Hercegovini da preduzme političke mjere na međunarodnom planu kako bi riješila problem „stare devizne štednje“.2678
Footnotes
Član XIV Aneksa 6. DMS predviđa: „Pet godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma Vlada Bosne i Hercegovine preuzet će odgovornost za nastavak rada Komisije osnovane u Poglavlju II ovog Aneksa, osim ako se Strane drugačije ne dogovore. U ovome drugom slučaju, Komisija će nastaviti raditi kako je gore predvidjeno.“ Prevod preuzet sa Internet-stranice: <http://www.hrc.ba/bosnian/god_izvjestaj/2002/ANEKS6_.HTM>.
Član IV2. Aneksa 6. DMS predviđa: „2. Ombudsmana će imenovati za neobnovljiv petogodišnji mandat Predsjedatelj Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), nakon dogovora sa Stranama. On će biti samostalno odgovoran za izbor svog osoblja. Do prijenosa opisanog u clanku 14 dolje, Ombudsman ne moze biti državljanin Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države. Nakon prijenosa ombudsmane će postavljati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine“; prevod preuzet sa Internet-stranice: <http://www.hrc.ba/bosnian/god_izvjestaj/2002/ANEKS6_. HTM>).
Član XVI Aneksa 7. DMS predviđa: „Pet godina nakon što ovaj sporazum stupi na snagu, odgovornost za finansiranje i rad Komisije će biti prenesena sa ugovornih strana na Vladu Bosne i Hercegovine ukoliko ugovorne strane ne odluče drugačije“ (Five years after this Agreement takes effect, responsibility for financing and operation of the Commission shall transfer from the Parties to the Government of Bosnia and Herzegovina, unless the Partiesotherwise agree. In the latter case, the Commission shallcontinue to operate as provided above; prevod sa engleskog N. A.).
Član IX Aneksa 8. DMS predviđa: „Pet godina nakon što ovaj sporazum stupi na snagu, odgovornost za nastavak rada Komisije će biti prenesena sa ugovornih strana na Vladu Bosne i Hercegovine ukoliko ugovorne strane ne odluče drugačije“ (Five years after this Agreement enters into force, the responsibility for the continued operation of the Commission shall transfer from the Parties to the Government of Bosnia and Herzegovina, unless the Parties otherwise agree. In the latter case, the Commission shall continue to operate as providesabove; prevod sa engleskog N. A.).
Vidi, U 14/05, tačka 49.
Vidi, U 14/05, tačka 52.
Vidi, U 14/05, tač. 52-53.
Vidi, U 14/05, tačka 54. in fine.
AP 164/04, tač. 91-100.
AP 164/04, tač. 96-98. U predmetu broj AP 130/04 primjećujemo da je Ustavni sud BiH usvojio slične zaključke u vezi sa obavezama koje proizlaze iz Aneksa 6. DMS, bez upućivanja na član III/5.a) Ustava BiH (tač. 84-85).