a. Prenos nadležnosti ili preuzimanje/pretpostavka nadležnosti?

Prije nego što pređemo na prvu kategoriju nadležnosti Bosne i Hercegovine koje može da ima prema članu III/5. Ustava BiH, potrebno je dati određena obrazloženja u odnosu na koncept prenosa nadležnosti ili preuzimanja/ pretpostavke nadležnosti. Mnogi u BiH su godinama kategorizovali sve nadležnosti BiH koje se vrše u skladu sa članom III/5. Ustava BiH kao nadležnosti koje nužno pripadaju grupi tzv. prenesenih nadležnosti. Možemo reći da je legitimno kategorizovati kao „prenesene“ one nadležnosti koje su na osnovu sporazuma između entitetâ, a po osnovu člana III/5.a) Ustava BiH, prenesene na BiH. Međutim, izraz „prenos“ se, ipak, ne može primijeniti na druge nadležnosti države koje ona ima po osnovu ovog člana.

Kada Bosna i Hercegovina usvoji, naprimjer, legislativu na osnovu svoje odgovornosti da čuva vlastiti suverenitet, teritorijalni integritet, ona crpi svoju vlastitu nadležnost iz člana III/5.a) Ustava BiH. Ne može se tvrditi da su takve nadležnosti rezultat njihovog „prenosa“ sa entitetâ. Naime, jasno je da se one nalaze u okviru isključive nadležnosti Bosne i Hercegovine. Praksa Ustavnog suda BiH je veoma jasna kada je riječ o ovom pitanju. U predmetu broj U 9/00 Sud je ukazao:

„[…] Navodi podnosilaca zahtjeva da, prema članu III/5.a) Ustava, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine obavezno mora tražiti prethodnu saglasnost Narodne skupštine Republike Srpske da bi dostavilo Prijedlog Zakona o državnoj graničnoj službi Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine su neosnovani. Zaista, navedeni član razlikuje tri međusobno nezavisne hipoteze: Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti (1) u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entitetâ; (2) stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8. Opšteg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine prema čl. III/3. i III/5. Ustava. Predsjedništvo je Parlamentarnoj skupštini predložilo Zakon  o državnoj graničnoj službi na osnovu treće hipoteze. U ovom kontekstu treba razmotriti samo član IV/4.a), koji predviđa da Parlamentarna skupština donosi zakone koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva. Budući da ovaj član ne zahtijeva saglasnost entitetâ, procedura koju je slijedilo Predsjedništvo uoči donošenja Zakona o državnoj graničnoj službi nije suprotna Ustavu Bosne i Hercegovine.“²⁶³⁹

U predmetu broj U 16/08 Ustavni sud BiH je morao da ocijeni ustavnost izmjena i dopuna Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, kojima je proširena njegova stvarna nadležnost. Tom prilikom Ustavni sud BiH je detaljnije razjasnio svoj dotadašnji stav.²⁶⁴⁰

Podnosilac zahtjeva je tvrdio da su pobijane odredbe, inter alia, rezultat neustavnog prenosa nadležnosti sa entitetâ na Bosnu i Hercegovinu, te da taj „tihi“ prenos nadležnosti ugrožava povjerenje građana i entitetâ u ustavne promjene u Bosni i Hercegovini.²⁶⁴¹ Ustavni sud BiH je odbio navode podnosioca zahtjeva i zaključio da je Bosna i Hercegovina djelovala unutar svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom BiH. Iznoseći takvu tvrdnju, Sud se pozvao na ranije donesenu odluku u predmetu broj U 26/01 u kojoj je zaključio da je BiH bila ovlaštena da osnuje dodatne institucije za izvršavanje svojih nadležnosti.²⁶⁴²