■ Istorijat

Da bi se postigao cilj koji je prikazan u kratkim crtama u Rezoluciji broj 1503, MKSJ ne zahtijeva samo prisilnu saradnju povodom hapšenja i prebacivanja optuženih nego i pomoć domaćih organa vlasti u stvarnom krivičnom procesuiranju njihovih vlastitih predmeta. Posebno su značajni predmeti sa potvrđenim optužnicama koji su proslijeđeni prema pravilu 11. bis Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a, ali i takozvani predmeti 2. kategorije, tj. djelimično istraženi predmeti za koje MKSJ nije nikada podigao zvanične optužnice.

Pokazalo se da je određeni broj predmeta koji se trenutno rješava pred MKSJ- em u vezi sa zločinima počinjenim na teritoriji BiH prikladan da se proslijedi u skladu sa pravilom 11. bis Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a. S obzirom na to, još 2001. godine glavni tužilac MKSJ-a obratio se vlastima BiH i Uredu Visokog predstavnika za BiH zahtjevom da pomognu u pronalaženju odgovarajuće institucije u zemlji koja bi bila sposobna da sudi u predmetima koje će proslijediti MKSJ. Uzimajući u obzir takav istorijat, prosljeđivanje predmeta iz MKSJ-a mora se smatrati važnim aspektom saradnje sa MKSJ-em u smislu da ono ima značajnu ulogu za izvršenje mandata MKSJ-a. To važi i za sveukupno ispunjenje mandata MKSJ-a. Međutim, i dalje je sporno da li je preuzimanje predmeta adekvatno tumačiti kao „obavezu saradnje” u skladu sa članom II/8. Ustava BiH zbog razloga koji su navedeni u daljnjem tekstu. MKSJ je označio ovaj vid strategije okončanja rada kao „partnerstvo i tranzicija” tako da ga ne posmatra u kontekstu „obaveze saradnje”.²⁵⁵⁷