2. Predmetne grupe

Praksa Ustavnog suda BiH i Doma za ljudska prava, odnosno Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH, koja se bavi pitanjem procesa povratka izbjeglica i raseljenih lica inkorporiše, u principu, imovinskopravne sporove u vezi sa restitucijom (ponovnim uspostavljanjem) ili naknadom štete za imovinu (vlasništvo ili drugi vid imovinskih prava) koja je uništena za vrijeme rata. Pri tome, određenu ulogu imao je i proces privatizacije tzv. društvene (tj. državne) imovine. Značajan dio sudske prakse odnosi se na sporove o ponovnom uspostavljanju kulturnog i duhovnog nasljeđa, kao i na nemogućnost njihovog korištenja. Dalje, u ovu grupu se ubrajaju i predmeti koji se tiču ponovnog uspostavljanja radnopravnih odnosa i isplate penzija.

Kao neizbježna nit koja prati sve ove predmetne grupe, često je prisutna diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti. Uostalom, izbjeglice i raseljena lica stalno su se suočavali sa otporom nesposobnih ili neprijateljski raspoloženih upravnih organa i sudova, tako da je veliki broj predmeta uključivao i problematiku prava na pravično suđenje.

U svojoj praksi oba suda, i Ustavni sud BiH i Dom za ljudska prava, oslanjala su se, uglavnom, na imovinsko pravo, pravo na nepovredivost doma, slobodu vjeroispovijesti, različite procesne garancije ili zabranu diskriminacije. Ustavni sud BiH se mogao, dodatno, osloniti na pravo na povratak (član II/5. Ustava BiH), kao specifično ustavno pravo zaštite. Konačno, i Aneks 7. DMS je imao određenu ulogu u argumentovanju odluka Ustavnog suda BiH. U suštini, mogu se razlikovati sljedeće predmetne grupe slučajeva: