1. Uvod

Značajan dio prakse Ustavnog suda BiH i Doma za ljudska prava obrađuje apelacije, tj. prijave u vezi sa procesom povratka. Pri tome, mislimo, prije svega, na postupke u kojima su apelanti, tj. podnosioci prijava, podnosili zahtjev za povrat u posjed svoga prijeratnog doma, ili zahtjev za ponovno vraćanje u prijeratni radnopravni odnos, a sudovi ili upravni organi su im, u potpunosti ili djelimično, uskratili to pravo, ili su odugovlačili da okončaju postupak. Ustavni sud BiH, u vezi s tim, konstatuje:

„U periodu između 1991. godine i 1995. godine rat na teritoriji Bosne i Hercegovine je uzrokovao masovna raseljavanja i protjerivanja stanovništva na osnovu etničkog porijekla. Pripadnike određene etničke grupe koji nisu htjeli dobrovoljno otići vojne i paravojne snage većinske etničke grupe prisiljavale su da napuste svoje domove [dokazi].“

„Osim istjerivanja stanovništva silom, što je često uzrokovalo teške povrede međunarodnog humanitarnog prava (vidi, osim Izvještaja UN ECOSOC-a, sudsku praksu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju), primjenjivani su i mnogo suptilniji načini da se oteža život pripadnicima određene grupe kako bi bili primorani da napuste svoje domove i mjesta u kojim su živjeli. Ovakve mjere su uključivale i prestanak radnog odnosa zaposlenicima koji su bili određenog etničkog porijekla: radnici su dobijali otkaz, ili su stavljani na liste čekanja (s tim da nisu ponovo vraćani na posao). U pojedinim slučajevima je bilo jasno naznačeno da je razlog za to bila njihova etnička ili politička pripadnost, ali u najvećem broju slučajeva nikakvi razlozi nisu bili navedeni. U nekim slučajevima, za vrijeme rata, članovima određenih etničkih grupa davani su otkazi zbog nedolaska na posao, iako su zaposlenici mogli biti deportovani, ili su pobjegli, ili nisu dolazili na posao zbog straha od progona. Međutim, i poslije rata su davani otkazi, bilo je slučajeva unazađivanja, nedozvoljavanja da se napreduje u službi, ili sprečavanja zapošljavanja na osnovu etničkog porijekla ili pripadnosti nekoj političkoj grupi, sindikatu ili radničkoj organizaciji za prava radnika [dokazi].“²³⁵⁵

Nadležne međunarodne organizacije (OHR, OSCE, UNHCR i CRPC), koje su bile zadužene za Plan implementacije imovinskih zakona – PLIP, krajem februara 2003. godine podsjetile su na to da je ponovno uspostavljanje imovinskih prava izbjeglica i interno raseljenih lica samo jedan od elemenata Aneksa 7. DMS.²³⁵⁶ Uvođenjem PLIP-a Aneks 7. DMS još uvijek nije implementiran. Doduše, on je bitan korak u procesu implementacije, ali je samo jedan od mnogih elemenata održivog povratka izbjeglica i raseljenih lica. Aneks 7. DMS će biti potpuno ostvaren tek onda kada se svi ljudi budu mogli vratiti u svoje domove, kada budu imali iste šanse za zaposlenje, obrazovanje i integraciju u sisteme socijalne zaštite. Za ovo su odgovorne, prije svih, lokalne zajednice.