(c) Dokazi i pravni lijekovi

U slučaju da se tvrdi da je počinjena diskriminacija i da se iznose navodi o tome, neki instrumenti dozvoljavaju da se teret dokazivanja prebaci na drugu stranu, tako da je tamo gdje se iz činjenica može pretpostaviti da je došlo do direktne ili indirektne diskriminacije na odgovornoj strani teret dokazivanja da nije povrijedila princip jednakog postupanja, tj. tretmana.²²⁰⁶ Ovaj pristup je koristio Komitet za ljudska prava UN,²²⁰⁷ a ESLJP generalno ga nije prihvatio, osim u slučaju indirektne diskriminacije.²²⁰⁸

Takođe, državi se može nametnuti teret dokazivanja da nasilje koje je dovelo do povrede prava na život i/ili zabrane nehumanog ili ponižavajućeg tretmana nije bilo motivisano rasnom pripadnošću, te, samim tim, nije suprotno zabrani diskriminacije.²²⁰⁹ Štaviše, propust da se provede djelotvorna istraga u vezi sa rasistički motivisanim nasiljem predstavljaće povredu zabrane diskriminacije u vezi sa povredom prava na život ili zabrane nehumanog ili ponižavajućeg tretmana,²²¹⁰ jer se time smatra da javna vlast toleriše takvo nasilje.²²¹¹

Slično, nasilje nad ženom, čiji je rezultat gubitak života i nehuman ili ponižavajući tretman, predstavljaće povredu zabrane diskriminacije, u vezi sa relevantnim materijalnopravnim odredbama, ukoliko nije postojala dovoljna namjera da se preduzmu odgovarajuće mjere protiv nasilja.²²¹²

Žrtva diskriminacije mora imati na raspolaganju djelotvoran pravni lijek u nacionalnom pravnom sistemu. U mnogim slučajevima ovo se može postići putem odredaba procesnog građanskog i javnog prava. Međutim, u nekim slučajevima krivičnopravni lijek je odgovarajući, dok u jednom drugom slučaju krivičnopravni lijek je neizbježan.²²¹³ Ipak, priznato je da je teže utvrditi diskriminaciju u krivičnopravnom postupku, jer je u tom slučaju nužno dokazati namjeru.²²¹⁴