16. Pravo na slobodne izbore (član 3. DP broj 1 uz EKLJP)

Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem pod uslovima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.

Prema Preambuli EKLJP, ljudska prava i slobode se „najbolje štite stvarnom političkom demokratijom“. Ova odredba apsolutno garantuje fundament parlamentarne demokratije. Prema tome, sistem EKLJP pridodaje tom fundamentu posebno značenje.²⁰³² Ova odredba se godinama postepeno izgrađivala kroz praksu organa EKLJP, i to od objektivne institucionalne garancije prema subjektivnom pravu, znači, klasičnom ljudskom pravu ili slobodi. U početku, nakon stupanja na snagu odredaba člana 3. DP broj 1 uz EKLJP, EKomLJP je tretirala ovu odredbu kao institucionalno pravo na slobodne izbore.²⁰³³ Kasnije se inkorporirala ideja univerzalnog prava na glasanje. Konačno, član 3. DP broj 1 uz EKLJP izrastao je u subjektivno političko ljudsko pravo iz kojeg je izvedeno aktivno i pasivno pravo glasa pojedinca u vezi sa zakonodavnim organom.²⁰³⁴

Ono što se jamči ovom odredbom jeste pravo participacije u izborima za zakonodavni organ, ili, ako se radi o dvodomnom tijelu, u izborima za jedan od dva doma zakonodavnog organa. Pri tome, odredba 3. DP broj 1 uz EKLJP se ne ograničava samo na državni zakonodavni organ već se tumači u okviru ustavnopravnog sistema svake države.²⁰³⁵ Prema tome, pravo na slobodne izbore obuhvata sve organe sa zakonodavnom nadležnošću.

To znači da se tijelo koje ima nadležnost samo da predloži određeni zakon, ali ne i da ga donese, ne može tretirati kao zakonodavno tijelo u smislu ovog prava iz EKLJP.²⁰³⁶ Obaveza održavanja izbora ne odnosi se na tijela koja, doista, imaju zakonodavna ovlaštenja, ali samo putem delegiranja od nadređenog zakonodavca, kao i na tijela čija se zakonodavna ovlaštenja odnose samo na ograničen krug lica.²⁰³⁷ Dakle, zakonodavnim tijelom se smatra ono tijelo čija ovlaštenja proizlaze direktno iz ustava.²⁰³⁸

U vezi sa kvalitetom standarda, član 3. DP broj 1 uz EKLJP predviđa slobodne i tajne izbore u određenim vremenskim razmacima, koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. Iz člana 3. DP broj 1 uz EKLJP ne može se izvesti obaveza države da uspostavi poseban izborni sistem, kao, naprimjer, proporcionalni sistem izbora ili određen broj izbornih krugova itd. Zbog tog razloga, član 3. DP broj 1 uz EKLJP nije povrijeđen ako Ustav FBiH predvidi različite izborne sisteme za različite administrativno- teritorijalne jedinice ovog entiteta, ili ako izborni rezultati na nivou Entiteta ne odražavaju izborne rezultate na nivou kantonâ.²⁰³⁹

Osim toga, formulacija iz člana 3. DP broj 1 uz EKLJP „uslovi koji osiguravaju slobodu izražavanja mišljenja ljudi prilikom biranja zakonodavnog tijela“, u suštini, podrazumijeva – osim slobode izražavanja (koja je već zaštićena članom 10. EKLJP) – načelo ravnopravnog postupanja prema svim građanima u ostvarivanju njihovog prava da glasaju i da budu birani.²⁰⁴⁰

Član 3. DP broj 1 uz EKLJP ne primjenjuje se samo na direktne izbore već i na indirektne, tj. posredne izbore za zakonodavno tijelo. Navedenu tvrdnju Ustavni sud BiH zasniva na jezičkom tumačenju člana 3. DP broj 1 uz EKLJP, s obzirom na to da se u njemu ne pojavljuje riječ „direktan“. Stoga, Ustavni sud BiH dolazi do zaključka da član 3. DP broj 1 uz EKLJP ne isključuje posredne izbore, te da ljudi mogu slobodno izražavati svoje mišljenje o konačnom sastavu zakonodavnih tijela i putem posrednih izbora.²⁰⁴¹

Prava koja proizlaze iz člana 3. DP broj 1 uz EKLJP nisu apsolutna. Države imaju diskrecionu nadležnost da uslovljavaju prava glasanja i prava kandidovanja na izborima sve dok uslovi ne ograniče ta prava na takav način da naruše njihovu suštinu i oduzmu im djelotvornost. Pri tome, svaki izborni sistem mora biti organizovan i mora se ocjenjivati u okviru političke evolucije u određenoj državi, te, kao takav, biće prihvaćen sve dok je osigurano slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela. Dalje, uslovi koji su nametnuti moraju težiti ostvarenju legitimnog cilja i moraju biti neproporcionalni. Pri ispitivanju proporcionalnosti određenih ograničenja prava na slobodne izbore, tj. aktivnog i pasivnog prava glasa, naglasak se stavlja na razmatranje prirode i težine uplitanja. Dalje, bitno je da li uslovi podobnosti koje je nametnuo neki organ mogu obezbijediti dovoljno procesnih garancija, kao, naprimjer, da li nadležni organ mora jamčiti pravičnost i objektivnost. Nedostatak procesnih garancija i samovolja nadležnog organa pri eliminisanju određenog kandidata predstavljaju povredu člana 3. DP broj 1 uz EKLJP.²⁰⁴² Ukoliko određena mjera ne može biti okarakterisana kao ograničenje aktivnog i pasivnog prava glasa, kao, naprimjer, izricanje novčanih kazni političkoj partiji zbog kršenja relevantnih odredaba izbornog zakona, to nije slučaj koji potpada pod odredbe člana 3. DP broj 1 uz EKLJP.²⁰⁴³ Na osnovu ovakvog pravnog stava, može se zaključiti da je značajno razlikovanje tzv. direktnih i indirektnih ograničenja izbornog prava, jer samo direktno ograničenje predstavlja „miješanje“ u izborno pravo. Ipak, bilo bi prikladnije da se i u slučaju indirektnog ograničenja izbornog prava primijene opšti principi za utvrđivanje opravdanosti miješanja u određeno pravo ili slobodu. Jer, i indirektno ograničenje može u znatnoj mjeri uticati na uživanje izbornog prava.²⁰⁴⁴

U slučaju Obradović podnosilac prijave je bio visokorangirano vojno lice i bivši asistent ministra odbrane FBiH. Zbog učešća u stvaranju „paralelnih“ (hrvatskih) institucija,²⁰⁴⁵ prijevremeno je penzionisan. U svemu tome ostalo je nejasno da li je ove mjere naredio direktno komandant SFOR-a u BiH ili ministar odbrane FBiH uz saglasnost komandanta SFOR-a. Na osnovu ove disciplinske sankcije, Stalna izborna komisija je podnosiocu prijave zabranila da se kandiduje na opštim izborima. Ovu odluku potvrdio je Sud BiH. U ovoj odluci o zabrani učešća na izborima licima koja su ugrožavala provođenje mirovnog sporazuma Dom za ljudska prava je prepoznao javni cilj, jer je BiH u to doba imala novi poslijeratni politički sistem koji je trebalo zaštititi, jer se tek razvijao. Isključenje pojedinih kandidata koji su u značajnom mjeri postupali suprotno političkim pravilima u poslijeratnoj BiH nisu bile neproporcionalne kazne. Međutim, u konkretnom slučaju Dom za ljudska prava je utvrdio teške procesne nepravilnosti i pravnu nesigurnost, koji su podnosiocu prijave onemogućili da pokrene relevantan postupak i adekvatno preispita njegovo isključenje. Zbog toga, Dom je ustanovio da se zabrana učestvovanja na izborima ne može smatrati proporcionalnom cilju kojem se težilo.²⁰⁴⁶