Idi na sadržaj

Ustavni sud BiH i Dom za ljudska prava su tumačili sadržaj zaštite i uslove pod kojima se može ograničiti pravo na imovinu, oslanjajući se na sudsku praksu Strazbura1901 prema kojoj član 1. DP broj 1 uz EKLJP sadrži tri pravila:

(1) opšte pravilo u stavu 1. rečenica 1. garantuje princip mirnog („neometanog“) uživanja imovinskih prava;

(2) u stavu 1. rečenica 2. je propisano pravilo prema kojem je lišavanje prava na imovinu moguće samo pod određenim okolnostima (zakonitost, opšti interes, proporcionalnost);

(3) pravilo stava 2. propisuje državama članicama mogućnost da nadziru (ograničavaju) korištenje imovinskih prava, ali samo putem zakona i u opštem interesu.

U svakom slučaju, ova tri pravila nisu navedena bez međusobne veze. Pravila dva i tri tiču se različitih vrsta miješanja u pravo na imovinu, te ih, stoga, treba tumačiti uzimajući u obzir opšti princip iz prvog pravila.1902 Između lišavanja i (intezivnog) nadziranja korištenja imovine treba praviti razliku, jer član 1. DP broj 1 uz EKLJP, u principu, sadrži različite pretpostavke za obje vrste intervencija.1903


Footnotes

  1.  Naprimjer, Sporrong i Lönnroth protiv Švedske od 23.9.1982. godine, serija A broj 52, stav 61; Scollo protiv Italije od 28.9.1995. godine, serija A broj 315-C, stav 26.

  2.  U 6/98, U 2/99, U 3/99, U 5/00, U 24/00, U 14/00, tačka 29, U 7/01, stav 22, U 11/01, tačka 20, U 12/01, tačka 27; (U 18/00, tačka 50, ukazujući na ESLJP, Allan Jacobson protiv Švedske od 25.10.1989. godine, serija A broj 163, stav 53); CH/96/17-D&M, stav 31; CH/96/28-D&M, stav 31; CH/96/29-D&M, stav 190.

  3.  U 74/03, tačka 31.

Traži odluku US

Share this page

This site is registered on wpml.org as a development site. Switch to a production site key to remove this banner.