(c) Neophodnost u demokratskom društvu

Ograničenje slobode izražavanja u demokratskom društvu je neophodno ako razlozi koje su naveli domaći organi vlasti opravdavaju uplitanje, te ako su razlozi relevantni i dovoljni, a korištena sredstva proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići. Organi i institucije moraju primijeniti standarde koji su usklađeni sa principima člana 10. na relevantne činjenice, koje su ocijenili na odgovarajući način. Pri tome, domaći organi, naročito sudovi, treba da tumače i primjenjuju domaći zakon. Pridjev „nužno“ u stavu 2. člana 10. EKLJP implicira da postoji „hitna društvena potreba“. Štaviše, pri ispitivanju postojanja nužnosti i stepena nužnosti uplitanja u izražavanje država ima određenu slobodu odlučivanja. Međutim, ta sloboda odlučivanja nije neograničena. Ona ide „ruku podruku“ sa supervizorskom ulogom Konvencije, čiji je opseg promjenjiv s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja.¹⁶⁸⁸ Zaštita koju treba pružiti medijima je posebno značajna. Iako mediji ne smiju prekoračiti postavljene granice, između ostalog, i zbog zaštite ugleda ili prava drugih, oni su obavezni da saopštavaju informacije i ideje koje se tiču političkih pitanja od javnog interesa. Ne samo da mediji imaju zadatak da saopštavaju takve informacije i ideje već i javnost ima pravo da ih prima. Ako bi bilo drugačije, mediji ne bi mogli da obavljaju svoju vitalnu ulogu „psa čuvara javnosti“. Osim toga, sloboda štampe daje mogućnost političarima da promišljaju o brigama javnog mišljenja i da to komentarišu. Na taj način se omogućava svima da učestvuju u slobodnim političkim debatama, koje su smještene u samo srce pojma demokratskog društva.¹⁶⁸⁹

U vezi sa prethodno navedenim, pri razmatranju pitanja da li su sankcije koje su izrečene emiterima ili, konkretno, moderatoru spornog programa neopravdanje u smislu stava 2. člana 10. EKLJP, nužno je uzeti u obzir niz faktora koji, s jedne strane, vode računa o značaju medijske slobode u jednom demokratskom društvu, a, s druge strane, o nužnosti da se postave granice medijskom izvještavanju. Ukoliko se u jednoj televizijskoj emisiji prenose rasističke izjave, prije svega, treba raspraviti o tome ko takve izjave daje, da li zaposlenici emitera ili treća lica, tj. gosti u programu. Čak i kada takve izjave daju treća lica, tj. gosti programa, emiter ili moderator ima obavezu da brine o tome da izvještavanje bude izbalansirano. U suprotnom, prilog može biti problematičan s obzirom na obavezu medija da stvaraju objektivno javno mišljenje. U vezi s tim, potrebno je utvrditi i da li određeni stavovi ili prilozi medija, gledajući iz perspektive običnog i objektivnog posmatrača, imaju cilj da propagiraju rasističke stavove i ideje.¹⁶⁹⁰

Nakon utvrđivanja ovih kriterija, u predmetu „ORDO“ RTV Sveti Georgije Dom je došao do zaključka da nefiltrirani, neprokomentarisani i neizbalansirani program, koji je emitovan „uživo“, u kojem su iznesene rasističke izjave trećih lica samo jedan dan nakon nemira u Banjoj Luci povodom polaganja kamena-temeljca za porušenu džamiju Ferhadiju, uprkos uzimanju u obzir slobode medija, nije opravdan. Mjere zabrane emitovanja i oduzimanja dozvole za rad emiteru bile su opravdane kako bi se zaštitili javni interesi – javna sigurnost i prava trećih lica, kao i sprečavanje izvršenja zločina.¹⁶⁹¹

Slično važi i za odluku da novinar plati odštetu zbog iznošenja neistinitih činjeničnih navoda. Uzimajući u obzir princip proporcionalnosti, sud mora narediti pravičnu i odmjerenu naknadu štete za svaki individualni slučaj. Ovi zahtjevi i standardi nisu ispunjeni ukoliko sud pogrešno utvrdi da neistiniti činjenični navodi nisu javno objavljeni. Visina naknade štete treba da se odmjeri u skladu sa obimom i trajanjem štete.¹⁶⁹²