(a) Područje zaštite

Nužnost jamčenja istinskog religijskog pluralizma je inherentan element pojma demokratije. U kontekstu religijskih mišljenja i ubjeđenja, veoma često su nužne aktivne mjere zaštite kako bi se spriječila neopravdana miješanja i napadi na vjerske objekte. U ekstremnijim slučajevima mjere zaštite moraju obuhvatiti i kažnjavanje lica.¹⁶³⁶ Slobode koje su obuhvaćene poljem djelovanja člana 9. EKLJP predstavljaju fundament pojma „demokratskog društva“ u smislu EKLJP. Sloboda vjeroispovijesti je jedan od osnovnih elemenata za izgradnju identiteta i stava vjernika prema životu, ali i vrijedno „blago“ za ateiste, agnostike, skeptike ili one koji nemaju filozofsko opredjeljenje. Pluralizam, koji je neodvojiv od pojma demokratije i koji se vijekovima razvijao uz visoko plaćenu cijenu, zavisi u velikoj mjeri od slobode vjeroispovijesti. Ni Ustav BiH, ni EKLJP, ni međunarodno pravo ne zahtijevaju razdvajanje države od crkve, ili uspostavljanje kolektivne jednakosti vjerskih zajednica. Prema tome, sâm sistem „državne vjere“ nije suprotan članu 9. EKLJP ukoliko on predviđa i jamči individualnu slobodu vjeroispovijesti.¹⁶³⁷ Sloboda vjeroispovijesti, onako kako je predviđena EKLJP, isključuje svaku formu diskrecije države da određuje da li su legitimna određena filozofska uvjerenja ili određene forme njihovih ispoljavanja.¹⁶³⁸ Sloboda vjeroispovijesti predstavlja, s jedne strane, pitanje individualne savjesti, a, s druge strane, djeluje kao sloboda izražavanja vlastitog ubjeđenja. Država mora preuzeti obavezu da reguliše odnose prema religijskim ubjeđenjima i doktrinama, posebno tako što će jamčiti slobodno praktikovanje prava koja se garantuju članom 9. EKLJP. Prema tome, država ne samo da se mora suzdržati od neopravdanog miješanja u slobodu vjeroispovijesti već mora preuzeti i pozitivne obaveze kako bi omogućila slobodu vjeroispovijesti. U suprotnom, ako država stvori ili dopusti da se stvori javna atmosfera kojom se sprečava sloboda vjeroispovijesti, ona krši prava iz člana 9. EKLJP.¹⁶³⁹ U ekstremnim slučajevima, određene metode otpora ili zabranjivanja religioznih ubjeđenja mogu voditi tome da sljedbenici tih ubjeđenja nisu više u stanju da ih njeguju ili ispoljavaju. U demokratskom društvu, u kojem paralelno postoji više religija unutar jednog te istog naroda, nekada mora biti nužno da se ograniči praktikovanje određene religije, kako bi se različiti interesi različitih grupa doveli u sklad i kako bi se osiguralo da se vjerovanje svake grupe poštuje na zadovoljavajući način.¹⁶⁴⁰

Prema tome, sloboda vjeroispovijesti uključuje pravo da se pripadnici jedne vjere ili vjerovanja okupe i podignu svoje bogomolje ili slične objekte, te da zajednički razmjenjuju svoja osjećanja.¹⁶⁴¹ U ispoljavanje vjerskih osjećanja, što je i zaštićeno članom 9. EKLJP, spada, svakako, i religijska sahrana, ali i sahrana lica na groblju, koje je, uobičajeno, rezervisano za pripadnike druge vjere.¹⁶⁴² Ispovijed vjernika ili slavljenje večernjih obroka za vrijeme Uskrsa, naprimjer, veoma su bitni elementi božje službe u kršćanskoj, katoličkoj vjeri, koja je veoma zastupljena u FBiH. Kao takvi, oni su zaštićeni članom 9. EKLJP.¹⁶⁴³

Zaštita prema članu 9. EKLJP pripada i zatvorenicima, tako da ograničenje vjerskih sloboda u tom smislu mora imati opravdanje u stavu 2. člana 9. EKLJP.¹⁶⁴⁴

Status i prava vjerskih zajednica u domaćem pravnom sistemu regulisani su običnim zakonom još za vrijeme SRBiH, tj. Zakonom o pravnom statusu vjerskih zajednica koji je donesen 1976. godine.¹⁶⁴⁵