a. Nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege (stav 1)
Član 7. stav 1. EKLJP etablira posebnu krivičnopravnu zabranu retroaktivnosti – princip nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege. Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Takođe, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Zabrana retroaktivnosti, prema tome, odnosi se na činjenične supstrate i teže kazne.
Član 7. EKLJP je jedan od osnovnih elemenata principa pravne države iz člana I/2. Ustava BiH. Samim tim, ovaj princip ima centralnu poziciju u sistemu EKLJP.1451 Pojam krivičnog djela se definiše odgovarajućim kvalifikacionim standardima iz člana 6. EKLJP (krivična optužba) zbog čega se član 7. EKLJP primjenjuje, takođe, i na one upravne i disciplinske postupke na koje se primjenjuje i član 6. EKLJP.1452 Da li je princip nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege povrijeđen ili ne može se procijeniti tek nakon iscrpljivanja svih raspoloživih djelotvornih pravnih lijekova.1453
Kažnjivost određene radnje mora biti zakonski predviđena u trenutku njenog preduzimanja, i to na jasan i razumljiv način koji pojedincu dozvoljava da u skladu s tim prilagodi svoje ponašanje. Prema tome, kažnjivost se mora jasno nazirati iz jezičkog tumačenja krivičnopravne norme. Konsekventno, u tumačenju krivičnopravnih odredaba važi zabrana analogije. Konačno, zakonska osnova mora zadovoljiti standarde principa pravne države.1454
Utoliko je nezadovoljavajuća odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP 622/04 kojom je, bez bilo kakvog daljnjeg obrazloženja, odbačena apelacija kao prima facie neosnovana. Naime, apelant se žalio zbog toga što je osuđen za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Prema njegovom viđenju, prema članu 2. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga,1455 u vrijeme preduzimanja radnji za koje se tereti marihuana, odnosno tetrahydrocannabinol, nije bila definisana kao zabranjeno opojno sredstvo.1456 Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga zabranjivao je proizvodnju i promet opojnih droga (član 1). Član 2. Zakona definisao je vještačke i prirodne droge na uopšten način. Međutim, prema odredbama istog tog člana, od nadležne zdravstvene ustanove se zahtijevalo da utvrdi listu zabranjenih opojnih droga, koja se morala objaviti u „Službenom listu SFRJ“. Takva lista zabranjenih opojnih droga postojala je ranije, od 1978. godine.1457 Međutim, nova lista, koju je predviđao Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga, nikada nije bila utvrđena i objavljena. Ustavni sud BiH se nije bavio ovim apelantovim navodima. Prema članu 7. EKLJP, bilo je potrebno dati odgovor na pitanje da li važi akt iz 1978. godine. Slično tome, bilo je potrebno razmotriti problem „odredivosti“ bića krivičnog djela proizvodnje i prometa opojnih droga u konkretnom slučaju s obzirom na to da upravni organi (nadležna zdravstvena ustanova), koji su zakonski bili obavezni da preciziraju biće krivičnog djela, nisu ispunili svoju zakonsku obavezu da donesu propisanu listu zabranjenih supstanci.
Član 7. EKLJP obuhvata samo materijalnopravnu zabranu retroaktivnosti u vezi sa kažnjivošću i visinom kazne. Prema tome, potrebno je napraviti razliku između kažnjivosti i krivičnog gonjenja. Okolnosti koje sprečavaju krivično gonjenje, kao što je, naprimjer, retroaktivno ukidanje imuniteta, ne ubrajaju se u obim zaštite člana 7. EKLJP.1458 Takođe, član 7. EKLJP ne obuhvata ni krivični postupak. Konačno, zabrana retroaktivnosti se ne može primjenjivati ni kada država retroaktivno propiše određena sredstva za osiguranje vođenja krivičnog postupka (kao, naprimjer, istražni zatvor zbog okolnosti koje su desile prije stupanja na snagu relevantne odredbe).1459
Član 7. EKLJP zabranjuje samo izricanje teže kazne od one kazne koja je važila u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Izricanje blaže kazne se ne ubraja u domen zaštite ovog člana. Ukoliko oštećena osoba smatra da joj je nametnuta teža kazna, a ne blaža, ona nosi teret dokazivanja argumenata pred sudom.1460
Footnotes
AP 1785/06, tačka 62.
AP 1785/06, tačka 61; CH/01/7912 et al.-D&M, tačka 112; o kriterijima za primjenu člana 6. EKLJP uporedi: „iv. „Krivična optužba“, str. 242. i dalje.
AP 1129/06, tačka 7.
Uporedi, AP 1785/06, tačka 64; AP 795/04, tačka 20. u vezi sa ESLJP, Kokkinakis protiv Grčke od 25.5.1993. godine, serija A broj 260-A, stav 52.
„Sl. list SFRJ“ broj 13/91.
AP 622/04, tač. 5, 10; slično, AP 632/04, tačka 9. i dalje.
„Sl. list SFRJ“ broj 55/78, pravni akt Saveznog izvršnog vijeća.
CH/03/14958, stav 18. i dalje; vidi, takođe, AP 68/03, tačka 9. i dalje, i U 24/03, tačka 67. i dalje.
AP 2398/06, tačka 14. i dalje.
AP 114/02, tačka 33.