i. Primjereno i koherentno obrazloženje odluke
Pravo na pravično suđenje uključuje pravo da stranka u postupku sazna za odlučujuće razloge sudske odluke, jer joj to omogućava da svrsishodno raspolaže zakonskim pravnim lijekovima.1348 Ipak, član 6. stav 1. EKLJP ne zahtijeva od suda da obrazloži sve argumente koje su stranke u postupku iznijele sudu, nego samo one koje sud smatra bitnim za odluku. Prema tome, mada postoji obaveza suda da razmotri sve iznesene argumente strana u postupku, član 6. stav 1. EKLJP se ne može tako tumačiti da nameće obavezu sudu da u presudi obuhvati sve iznesene argumente.1349 Dalje, u odnosu na činjenični supstrat, relevantne su one činjenice od kojih zavisi primjena same pravne norme. Ukoliko sud propusti da iznese relevantan činjenični opis, presuda se može posmatrati arbitrarnom ili paušalnom.1350 Sud, konačno, mora izvesti i ocijeniti ključne dokaze i jasno ih prezentovati u presudi.1351
Konačne odluke žalbenih sudova, u principu, ne moraju sadržavati iscrpno obrazloženje odlučivanja.1352 Ali, ukoliko prvostepeni sud napravi određene propuste u vezi sa obrazloženjem tužbenih zahtjeva, sa ustavnopravne tačke gledišta ne može se prigovoriti tim propustima ukoliko ih drugostepeni sud ispravi.1353
Povreda prava na pravično suđenje može postojati i onda kada žalbeni sud protivrječno argumentuje presudu i ne koriguje očigledne propuste pobijane presude prvostepenog suda. Tako, ukoliko domaći krivični sudovi osude lice za određena krivična djela za koja tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, zbog nedostatka osnovane sumnje, nije dozvolio da se vodi krivični postupak, to nije saglasno članu 6. stav 1. EKLJP. Dozvola međunarodnog tužioca, koja se daje u okviru tzv. Pravila puta (Rules of the Road),1354 jeste obavezna i ona predstavlja prepreku za vođenje krivičnog postupka ukoliko u toku postupka, a nakon uskraćivanja dozvole o vođenju postupka, ne budu izneseni novi dokazi koji sud mogu ubijediti o krivici optuženog.1355
Footnotes
U 62/01, tačka 19, i U 56/01, tačka 28, obje u vezi sa ESLJP, Hadjianastassiou protiv Grčke od 16.12.1992. godine, broj aplikacije 12945/87, stav 33.
U 62/01, tačka 19, i U 56/01, tačka 28, obje u vezi sa EKomLJP, broj aplikacije 10938/84 od 9.12.1986. godine, DR 50, 98, i broj aplikacije 10153/82 od 13.10.1986. godine, DR 49, 67; AP 1401/05, tačka 61.
AP 5/05, tačka 32; AP 2348/05, tačka 36.
AP 1603/05, tačka 35.
U 62/01, tačka 19, i U 56/01, tačka 28, obje u vezi sa EKomLJP, broj aplikacije 8769/79 od 16.7.1981. godine, DR 25, 240.
Ustavni sud je bio „velikodušan“ u predmetu broj U 62/01 (tačka 20) u vezi sa obavezom redovnih sudova da obrazložu razloge svojih presuda.
O pojedinostima vidi na str. 192. i dalje.
Iscrpno o ovoj temi uporedi, CH/98/1366-D&M, st. 71-83.