(e) “Jednakost oružja” i pravo na saslušanje

Pravo na pravično suđenje obuhvata i princip „jednakosti oružja“ prema kojem svaka stranka u postupku mora imati razumnu priliku da na takav način i pod takvim uslovima iznese svoj slučaj kako ne bi bila suštinski zapostavljena u odnosu na drugu stranu u postupku.¹³⁰⁸ Ova vrsta zaštite garantuje se i u prethodnom krivičnom postupku,¹³⁰⁹ a doseže i do žalbenih instanci.

Jednakost oružja u dokaznom postupku je jedan od najvažnijih elemenata ovog principa. Ona, prije svega, pretpostavlja da strane učestvuju u dokaznom postupku kako bi bile saslušane; sud mora voditi računa da eleminiše procesne prepreke koje ometaju jednu stranku da iznese svoj slučaj.¹³¹⁰ Pri tome, sud ima diskreciono pravo u vezi sa dopuštanjem¹³¹¹ određenih dokaza i njihovom procjenom.¹³¹² Naravno, sud mora paziti da nijedna od strana u postupku ne bude privilegovana; ne postoji, međutim, obaveza suda da uspostavlja određen odnos i proporciju između dokaza koje stranke zahtijevaju da se izvedu i dokaza koje sud dopusti da se izvedu.¹³¹³ Svaka greška suda u dokaznom postupku ne mora nužno predstavljati i povredu prava na „jednakost oružja“. Neophodno je da ta greška, zaista, dovede jednu od strana u postupku u nepravičan položaj, tj. da se naruši ta jednakost oružja. Tako, određene nepravilnosti pri odbijanju određenog dokaza,¹³¹⁴ ili pri izvođenju određenog dokaza¹³¹⁵ ne predstavljaju automatski i povredu principa „jednakosti oružja“. Slično, ukoliko sud propusti da dostavi žalbu drugoj strani u postupku, a žalba bude odbijena, ta greška je beznačajna.¹³¹⁶ Princip „jednakosti oružja“, takođe, nije narušen ukoliko odgovor na žalbu ne bude dostavljen žaliocu, jer za to ne postoji zakonska obaveza.¹³¹⁷

Ukoliko se optužnica zasniva na iskazu svjedoka, a optuženi propusti da zahtijeva da se sasluša taj svjedok, ne postoji povreda principa „jednakosti oružja“ čak i ako se ispostavi da tužilaštvo prikriva činjenice o dostupnosti organima gonjenja tih svjedoka koji su mogli biti ključni svjedoci za njegovu odbranu.¹³¹⁸ Ipak, nije prihvatljivo ako sud sasluša sedam svjedoka tužilaštva, a nijednog svjedoka odbrane, iako se ispostavilo da su neki od odbijenih svjedoka bili važni za utvrđivanje pravilnog činjeničnog stanja.¹³¹⁹

U vezi sa pravom na saslušanje važi princip „jednakosti oružja“ na isti način u prvostepenom, kao i u žalbenom postupku. Ipak, potrebno je uzeti u obzir postupak kao cjelinu, te i ulogu samog žalbenog postupka u pojedinom slučaju. Ukoliko u prvostepenom postupku bude održana javna rasprava, isključivanje mogućnosti da se održi javna rasprava u drugostepenom postupku može biti opravdano ukoliko se radi o problemu primjene pravnih propisa, a ne utvrđivanju činjeničnog stanja.¹³²⁰ Prema tome, u žalbenom postupku nije nužno da uvijek prisustvuje optuženi ili njegov branilac.¹³²¹ Međutim, ako se u žalbenom postupku radi o utvrđivanju činjenica, tada je član 6. stav 1. u vezi sa članom 6. stav 3.c) EKLJP povrijeđen ukoliko optuženi, uprkos podnesenom zahtjevu, ne prisustvuje sjednici drugostepenog krivičnog vijeća.¹³²² Prema tome, konačna odluka o obavezi da učestvuje u drugostepenom postupku prosuđuje se na osnovu samog uređenja tog postupka prema domaćim propisima i okolnostima pojedinog slučaja. To što optuženi ne učestvuje u postupku zahtijeva, prije svega, pravnu osnovu;¹³²³ pravo na „jednakost oružja“ je povrijeđeno ako na sjednici drugostepenog krivičnog vijeća učestvuje predstavnik optužnice, a ne i optuženi, tj. njegov branilac.¹³²⁴ Na osnovu člana 371. Zakona o krivičnom postupku RS, predviđena je dispozicija predsjednika vijeća ili samog vijeća VSRS u pogledu pozivanja optuženog i njegovog branioca na sjednicu vijeća. Pri tome, Ustavni sud izraz „sjednica“ tumači kao „javnu raspravu“ u smislu člana 6. stav 1. EKLJP.¹³²⁵ Dom za ljudska prava, suprotno Ustavnom sudu, smatra da je razlikovanje pojmova „sjednica“ i „saslušanje, tj. javna rasprava“ pred sudom opravdano u svjetlu člana 6. stav 1. EKLJP, jer ova dva pravna termina prema zakonu slijede različite ciljeve: na „sjednici“ se raspravlja o pravnim pitanjima, a na javnoj raspravi se utvrđuje činjenični supstrat.¹³²⁶ Međutim, u okviru žalbenog roka, optuženi mora da zahtijeva da bude prisutan sjednici drugostepenog suda. Da bi to učinio, mora biti obaviješten o održavanju sjednice. Ukoliko to ne zahtijeva, a prvostepeni sud je izveo dovoljan broj dokaza radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, njegovo odsustvovanje sa sjednice je saglasno sa članom 6. EKLJP.¹³²⁷ Prema navedenom, zakonska ograničenja za učestvovanje optuženog u žalbenom postupku (kao, naprimjer, po osnovu člana 371. Zakona o krivičnom postupku RS) samo djelimično mogu biti opravdana sa tačke gledišta člana 6. stav 1. EKLJP. Ako optuženi zahtijeva da se preispita ne samo primjena relevantnih pozitivnopravnih propisa već i utvrđeno činjenično stanje, tj. utvrđena kazna u prvostepenom postupku, optuženom ili njegovom braniocu mora se jamčiti pravo na javnu raspravu u drugostepenom postupku bez obzira na to da li je prethodno podnio zahtjev u tom smislu ili ne. Izuzetak predstavlja slučaj kada se optuženi ili njegov branilac explicite odreknu toga svoga prava.¹³²⁸ Daljnji kriterij za presuđivanje o pitanju da li optuženom treba garantovati pravo na učestvovanje u drugostepenom postupku jeste visina kazne izrečene u prvostepenom postupku: što je kazna teža, to je veći interes optuženog da učestvuje u drugostepenom, tj. žalbenom postupku, kako bi imao mogućnost da brani svoja prava.¹³²⁹

Povreda prava na „jednakost oružja“ učinjena u ranijoj fazi postupka može biti ispravljena u toku daljnjeg postupka. Ukoliko dođe do povrede prava optuženog u pripremnoj fazi krivičnog postupka u vezi sa dokazivanjem njegove nevinosti, a to lice bude oslobođeno svake krivice u prvostepenom postupku, može se reći da je prvostepeni postupak bio pravni lijek za sve propuste istražnog sudije učinjene tokom istražnog postupka.¹³³⁰ Takođe, povreda ovog prava u žalbenom postupku (zbog uskraćivanja prava na javnu raspravu) može biti ispravljena u revizionom postupku.¹³³¹

Optuženi se može odreći svojih prava iz člana 6. stav 1. EKLJP. Međutim, odricanje se ne može prihvatiti samo zbog činjenice da je optuženi propustio da pravovremeno zahtijeva od krivičnog vijeća drugostepenog suda da bude obaviješten o sjednici vijeća. Takav zaključak posebno nije dozvoljen ukoliko optuženi podnese zahtjev da prisustvuje sjednici, ali nakon isteka zakonom propisanog roka.¹³³²