ii. Kriteriji razumnosti trajanja dužine postupka

Razumnost trajanja dužine postupka prosuđuje se u svakom pojedinom slučaju. Ona zavisi, prije svega, od kompleksnosti pojedinog slučaja, ponašanja strana u postupku, sudova i državnih institucija,¹²⁷² od značaja odluke za pojedinca, kao i od drugih okolnosti.¹²⁷³ Posebnu ulogu ima i formalno definisanje postupka kao „hitnog“ putem eksplicitne zakonske odredbe.¹²⁷⁴

Kompleksnost slučaja utvrđuje se prema težini činjeničnog supstrata koji treba ocijeniti, broju strana u postupku, broju dokaza koje treba izvesti, a posebno prema broju svjedoka; pri tome, određenu ulogu mogu imati drugi činjenični ili pravni aspekti slučaja.¹²⁷⁵ Otezanje da se kontaktiraju i saslušaju svjedoci, u principu, ne može opravdati nerazumnu dužinu trajanja postupka; međutim, potrebno je odvagati, s jedne strane, dužinu trajanja otezanja pri izvođenju dokaznog postupka, prije svega, saslušanja stranaka i, s druge strane, cilj i očekivanja koji se time žele postići.¹²⁷⁶ Sudovi moraju voditi računa o zakonom propisanim rokovima za preduzimanje određenih procesnih radnji u različitim stadijima postupka.¹²⁷⁷ Ukoliko tužena strana stalno odbija da učestvuje u postupku (naprimjer, ne dolazi na ročišta) a sud propusti da odgovarajućim zakonskim mjerama prisile reaguje na to, otezanje postupka koje je razultat takvih propusta ne može se staviti na teret tužiocu.¹²⁷⁸ U svojoj ulozi dominus litis, sud ne može prihvatiti da procesne stranke opstruišu postupak, jer je obavezan da koristi svoja zakonska ovlaštenja čiji je cilj da se postupak ubrza.¹²⁷⁹ Poziv upućen tuženom koji boravi u bližem inostranstvu ne može opravdati značajno otezanje postupka.¹²⁸⁰ Optuženi, u principu, nema obavezu da podržava rad tužilaštva radi što bržeg okončanja postupka. Međutim, ako koristi procesna sredstva kako bi postupak usporio, takvo ponašanje može biti značajno pri ocjenjivanju razumnosti dužine trajanja postupka.¹²⁸¹ Ipak, tužilac ne može tvrditi da je dužina trajanja postupka nerazumna ukoliko on sâm snosi krivicu za vođenje postupka, jer je propustio da dostavi svoju novu adresu,¹²⁸² ili tužba ima takve manjkavosti koje ukazuju na to da sud mora prekinuti postupak dok se ti nedostaci ne otklone.¹²⁸³ Takođe, objektivne poteškoće, za koje nisu odgovorni sud ili jedna od strana u postupku, kao što je, naprimjer, nepostojanje bilateralnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Slovenije kojim bi se osiguralo da oštećena kao svjedok prisustvuje suđenju,¹²⁸⁴ nisu odlučujuće da bi se donio zaključak o nerazumnosti dužine vođenja postupka.

Nedostatak određenih resursa ne može biti opravdanje za nerazumnost dužine vođenja postupka, jer je država obavezna da sudski sistem tako organizuje (uključujući nužan broj zaposlenika) kako bi sudovi mogli da odgovore zahtjevima iz člana 6. EKLJP u vezi sa razumnosti dužine vođenja postupka.¹²⁸⁵ Opravdanje ne postoji ni ukoliko sud ne vodi postupak jer se čekaju izmjene i dopune određenog zakona.¹²⁸⁶ Pri tome, sud ne samo da snosi odgovornost za uzroke koji leže na samom sudu već i za otezanja koja su rezultat lošeg rada u drugim državnim oblastima, kao što je, naprimjer, izrađivanje nalaza medicinskog sudskog vještačenja.¹²⁸⁷ Prema tome, ukoliko je postupak nerazumno vođen 4 godine (od toga 3,5 godine u periodu nakon Dejtona), zbog ograničenih resursa suda i čekanja na izmjene i dopune zakona, čak ni kompleksnost predmeta ne može opravdati taj period.¹²⁸⁸ Slično, sud ne može opravdati nerazumno trajanje dužine postupka za povrat imovine u posjed, koje je posljedica njegovog prekida do okončanja postupka o spornom pitanju pred upravnim organima, a za koji je neizvjesno kada će se okončati, mada je sud mogao sâm donijeti meritornu odluku.¹²⁸⁹

U predmetu broj U 6/00 Opštinski sud je prekinuo postupak u junu 1997. godine. U februaru 2001. godine apelant još uvijek nije ušao u posjed stana, pri čemu nije bilo naznaka kada bi se upravni postupak mogao okončati. Ustavni sud je vratio predmet Opštinskom sudu sa uputom da donese odluku u meritumu.

Jasna povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji u slučaju kada postupak traje ukupno 12 godina, od čega pet godina u periodu nakon stupanja na snagu Ustava BiH, pri čemu sudovi apsolutno ne navode razloge zbog kojih nisu vodili postupak.¹²⁹⁰

S obzirom na to da zaštita člana 6. EKLJP obuhvata i izvršenje presude, nije opravdano ako se rješenje o deložaciji ne izvršava više od dvije godine zbog toga što policija stalno propušta da zaštiti sudske izvršitelje od gomile ljudi koji žele da spriječe izvršenje.¹²⁹¹

Čak i kada sudovi prve i druge instance relativno brzo odluče u predmetu, pravo na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno ako prvostepeni sud ne ispravlja greške na koje je ukazao drugostepeni sud,¹²⁹² ili ako se sudovi pokažu nesposobnim da donesu konačnu odluku, već stalno ukidaju nižestepene odluke i upućuju apelanta na nižestepeni sud radi vođenja novog postupka i donošenja nove odluke.¹²⁹³ Činjenica da žalbeni sudovi imaju zakonsku mogućnost da ukinu nižestepenu presudu i vrate predmet na novi postupak, nije opravdanje za nepoštivanje obaveza iz člana 6. EKLJP – da provedu pravično suđenje u razumnom roku – pogotovo ako je postojala mogućnost da se preinači prvostepena presuda, da se održi rasprava ili da se naredi održavanje glavne rasprave pred drugim vijećem.¹²⁹⁴ Ukoliko sud nije zakonski ovlašten da sâm preinačava prvostepenu presudu, a vraćanje predmeta prvostepenom sudu na donošenje nove odluke predstavljalo bi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, žalbeni sud ima obavezu, pozivajući se na direktnu primjenu člana 6. EKLJP, da sâm odluči u predmetu i okonča ga. Jer, odredbe člana 6. EKLJP imaju prioritet nad običnim zakonskim pozitivnopravnim odredbama.¹²⁹⁵ Isto važi i za upravne sudove.¹²⁹⁶

Ako ograničeni resursi nisu opravdanje za nerazumnu dužinu trajanja postupka, ipak, određene poteškoće s kojim su se sudovi u Bosni i Hercegovini susretali nakon rata moraju se uzeti u obzir.¹²⁹⁷ Ukoliko bi se preduzeli razumni, brzi i odgovarajući koraci kako bi se otklonila „uska grla“ za pravilno funkcionisanje pravosuđa, te poteškoće bi mogle imati opravdanje uzimajući u obzir socijalni i politički kontekst zemlje.¹²⁹⁸ U vezi s tim, postupak koji traje 3,5 godine nakon decembra 1995. godine (ukupno 5,5 godina) ne mora da predstavlja povredu člana 6. stav 1. EKLJP.¹²⁹⁹ Takođe, i privremeno opterećenje sudova predmetima može ublažiti zahtjeve iz člana 6. stav 1. EKLJP ukoliko ti sudovi preduzmu konkretne korake radi rješavanja tih problema.¹³⁰⁰ Na sličan način reforma sudstva i izmjene zakona, koje sa sobom nužno nose određena odgađanja u postupcima, jer se mijenjaju propisi o nadležnosti, postupcima i uslovima forme, mogu biti opravdano izvinjenje za dužinu trajanja postupka zato što se sudovi tome moraju prilagoditi.¹³⁰¹

Konačno, u prirodi žalbenog postupka je činjenica da oštećeno lice mora čekati određeno vrijeme na donošenje konačne odluke. Utoliko je trajanje postupka 3,5 godine opravdano.¹³⁰²