i. “Sud”

I institucije, tj. tijela koja donose određene odluke, a koja nisu sudovi u klasičnom smislu riječi, mogu se posmatrati kao sudovi u smislu člana 6. stav 1. EKLJP ukoliko ispunjavaju određene pretpostavke. Neke od njih su navedene u samom članu 6. stav 1. EKLJP. Tako, to tijelo mora obavljati pravosudnu funkciju, u smislu odlučivanja o pitanjima iz svoje nadležnosti po osnovu pravnih normi i u okviru određenog postupka. Osim toga, to tijelo mora biti nezavisno, posebno od egzekutive, kao i nepristrasno.¹¹²⁶ Atribut „nezavisan“ upućuje na odnos između suda i sudija. Atribut „nepristrasan“ upućuje na odnos između sudija i strana u postupku. Da bi bilo nezavisno, tijelo, tj. sud koji odlučuje, ne smije da ima predrasude u vezi sa predmetom odlučivanja; ne smije da bude pod uticajem izvana, bilo pod uticajem javnog mnjenja ili nekog drugog faktora. Sud mora graditi svoj stav na osnovu dokaza koji se izvode u postupku i tako utvrđenih činjenica. Činjenica da je sudija u postupku, između ostalog, vođen ličnim motivima i predstavom o nekoj stvari ne smije da utiče na nezavisnu izgradnju vlastitog mišljenja.¹¹²⁷ Osim nezavisnosti i nepristrasnosti, neophodno je ispoštovati daljnje zahtjeve, a to su određena dužina trajanja mandata članova tijela, kao i procesne garancije u postupku donošenja odluke.¹¹²⁸ U pojedinim slučajevima nedostaci jednog tijela, kad je riječ o njegovim kvalitetima „suda“, mogu biti nadoknađeni tako što će se omogućiti jednom drugom pravosudnom tijelu, koje potpuno ispunjava zahtjeve člana 6. stav 1. EKLJP, da naknadno kontroliše odluku i postupak.¹¹²⁹ Ukoliko jedna ustanova donese pravila i propise kojim reguliše određenu oblast i ako ima pravo da ih, istovremeno, tumači i primjenjuje u pojedinim slučajevima a da te odluke ne podliježu kontroli jednog nezavisnog vanjskog tribunala, koji bi imao sveobuhvatnu funkciju i zadatak da kontroliše te odluke, takva ustanova, naizgled, ne zadovoljava standarde nepristrasnosti i nezavisnosti u smislu člana 6. stav 1. EKLJP.¹¹³⁰