a. Uvod: Sudska vlast i rat

Neefikasnost pravosuđa i nerazumno dugi sudski postupci nisu specifičan bosanskohercegovački problem. U ratnim godinama, štaviše, određena kašnjenja u sudskim postupcima mogu se oprostiti, imajući u vidu činjenicu u kakvim je teškim okolnostima pravosuđe radilo. Uprava i sudstvo su se, ipak, već za vrijeme rata, bez velikog otpora i protivljenja, „uvukli“ u rat tako što su, „kao druga sredstva rata“, bili instrumentalizovani, ili tako što su se s tim ciljem sami stavili na raspolaganje. Upravo zbog ovog razloga, bilo bi iznenađujuće da je sud i za vrijeme rata sačuvao svoju nezavisnost. Dalje, mnogo odluka i presuda koje su donijele nezavisne institucije u praksi nije imalo stvarno djelovanje, jer se nisu mogle provesti zbog otpora nacionalno netolerantnih građana, ili zbog toga što je izostala podrška nezavisnih izvršnih organa. Mnogi konkretni primjeri uskraćivanja sudske zaštite⁹¹⁴ potvrđuju da, i dugo nakon okončanja ratnih djelovanja, vladavina prava u Bosni i Hercegovini nije imala nužne individualne i institucionalne oblike. Salvisberg⁹¹⁵ zaključuje da su, prije svega, policija i uprava, ali i sudstvo, u velikoj mjeri bili pod kontrolom ili uticajem nacionalističkih stranaka, tako da je ostvarivanje individualnih prava, u principu, bilo uslovljeno odgovarajućom nacionalnom pripadnošću. Mnogobrojna prava iz, nominalno gledajući, veoma obimnog kataloga ljudskih prava i sloboda zaštićenih Ustavom ostala su de facto bez efikasne zaštite zbog nedostatka nezavisnih sudova, upravnih organa i policije. Tako, naprimjer, zbog manjkavosti zakonskih odredaba koje su najviši sudovi ove zemlje morali primjenjivati, tj. prilagoditi stvarnom životu, pravosnažna i konačna odluka o deložaciji iz stana, donesena u korist pripadnika jednog manjinskog naroda, a protiv pripadnika većinskog naroda u određenom mjestu, očigledno nije bila provedena uprkos višestrukim pokušajima i podršci međunarodne zajednice.⁹¹⁶ Ljudska prava su bila poštivana i provođena ukoliko su odgovarala etničkim konstelacijama. Ljudska prava su dobila etničku konotaciju,⁹¹⁷ tako da im je „ukradeno“ njihovo osnovno biće. Osuda International Crisis Group stanja ljudskih prava, još iz 2002. godine, djelovala je poražavajuće. U mnogim izvještajima ova grupa je, naime, potvrdila da u bosanskohercegovačkom pravosuđu na svim nivoima i u svim dijelovima zemlje vlada loše i pesimističko stanje. Jedino bi se Distrikt Brčko mogao ocijeniti kao uspješan reformski proces.⁹¹⁸