(f) Obeštećenje, član 5. stav 5. EKLJP

Prema članu 5. stav 5. EKLJP, svako ko je suprotno odredbama člana 5. EKLJP lišen slobode ima pravo na obeštećenje. Da bi prema članu 5. stav 5. EKLJP mogao podnijeti odštetni zahtjev, apelant, dakle, prvo treba da dobije pravosnažnu odluku o povredi nekog od prava zagarantovanih članom 5. st. 1-4. EKLJP.⁸⁹⁸ Odobrenje posebne odštete koja je predviđena u domaćem procesnom pravu nije uslov da se podnese zahtjev za obeštećenje iz člana 5. stav 5. EKLJP.⁸⁹⁹ Jer, pravo na obeštećenje mora biti moguće provesti u praksi. Pri tome se primjenjuju opšta načela o djelotvornosti pravnih sredstava. Osim toga, zahtjev za obeštećenje mora obuhvatiti materijalnu i nematerijalnu štetu.⁹⁰⁰ Prema mišljenju Doma, BiH i entiteti su morali predvidjeti djelotvorne mehanizme pravne zaštite za obeštećenje ratnih zarobljenika koji su zadržani u zatočeništvu i po isteku prvih martovskih dana 1996. godine.⁹⁰¹ Federacija nije mogla pružiti dokaz o djelotvornosti mehanizama de lege lata za različite odštetne zahtjeve.⁹⁰² S druge strane, parnični sudovi se nisu smatrali nadležnim, tako da su oštećene osobe bile potpuno pravno nezaštićene.⁹⁰³ U nekoliko slučajeva je, doduše, Ustavni sud BiH utvrdio povredu prava iz člana 5. i naložio isplatu pravičnih obeštećenja, kako zbog nedovoljno djelotvornog mehanizma odštete (član 5. stav 5. EKLJP), tako i zbog povrede prava iz člana 5. st. 1-4. EKLJP.⁹⁰⁴ Na osnovu svojih pozitivnih obaveza da zaštiti ljudska prava i osnovne slobode, Bosna i Hercegovina se ne može osloboditi obaveze da isplati pravično obeštećenje za povredu prava iz člana 5. EKLJP sa obrazloženjem da je „međunarodna zajednica“ (u konkretnom slučaju, SFOR) suodgovorna za povredu.⁹⁰⁵