i. Izvođenje pred sudiju “odmah”

Službeno lice koje se može smatrati sudijom, ili neko drugo službeno lice koje se, prema članu 5. stav 3. EKLJP, može smatrati licem ovlaštenim zakonom da vrši funkciju sudije, ima obavezu da provjeri okolnosti koje govore u prilog lišavanju slobode i protiv lišavanja, te da, uzimajući u obzir pravne kriterije, odluči da li postoje razlozi koji opravdavaju lišavanje slobode, odnosno, ukoliko ti razlozi ne postoje, da naloži puštanje lica na slobodu.⁸⁴⁷

Izvođenje pred sudiju ili službeno lice koje obavlja sudsku vlast je obavezno. To nije diskreciono pravo organa krivičnog gonjenja. U početku u Sudu BiH se koristila praksa da se izvođenje osumnjičenog pred sudiju ograničava u slučajevima u kojim razlozi za lišavanje slobode izazivaju dvojbu, što je nedopustivo, jer se time podriva zaštita od samovoljnog lišavanja slobode koju garantuje član 5. stav 3. EKLJP.⁸⁴⁸ Ovakvu praksu Sud BiH je obrazlagao time da procesno pravo koje se primjenjuje ne sadrži nikakvu odredbu koja zahtijeva izvođenje pred sudiju. Zato su neki pritvorenici u istražnom zatvoru proveli više od šest mjeseci samo na osnovu „stanja akata“, a da nikada nisu bili izvedeni pred sudiju.⁸⁴⁹ Kako bi se suočio sa ovom praksom, koja je očito suprotna EKLJP, Ustavni sud BiH u okviru privremene mjere naložio je da se lice izvede pred sudiju u roku od 24 sata.

Ukoliko se osumnjičeni nalazi u istražnom zatvoru čija je ustavnost već potvrđena na osnovu odluke Ustavnog suda BiH,⁸⁵⁰ a državno tužilaštvo, u međuvremenu, proširi ili izmijeni istragu, što može utjecati na produženje istražnog zatvora, osumnjičeni se obavezno mora izvesti pred sudiju i zbog novih optužbi i produženja mjere pritvora.⁸⁵¹ Sudija ne mora zakazati saslušanje u posebnom terminu i samo s tim ciljem. Saslušanje se može izvršiti i u okviru glavnog pretresa. Pri tome licu neće biti oštećeno ukoliko se rješenje o pritvoru donese van rasprave.⁸⁵²

Propis koji po sili zakona oduzima sudiji diskreciju odlučivanja o opravdanosti pritvora je suprotan EKLJP. Stoga je lišavanje slobode koje se na njemu zasniva nezakonito. Dakle, ukoliko sudiji ili organu ovlaštenom da provjerava razloge za lišavanje slobode pri donošenju odluke o produženju istražnog zatvora nedostaje prostora za procjenu opravdanosti pritvora, tako da on po zakonu ni pod kojim uslovima ne može okončati istražni zatvor i naložiti puštanje na slobodu, jer je, naprimjer, produženje pritvora u slučaju postojanja osnovane sumnje (warranted suspicion) prema zakonu obavezno,⁸⁵³ sudija, odnosno organ za provjeru zakonitosti pritvora se ne može smatrati „sudijom ili drugim službenim licem koje je ovlašteno za vršenje sudijske funkcije“ u smislu člana 5. stav 3. EKLJP. Stoga je lišavanje slobode nezakonito.⁸⁵⁴

Zahtjevima iz člana 5. stav 3. EKLJP ne odgovara ni ukoliko nadležni sudija, zbog neoborive zakonske pretpostavke, ne može da provjeri da li postoji osnovana sumnja na kojoj državno tužilaštvo zasniva nalog za određivanje mjere istražnog zatvora.⁸⁵⁵ Na osnovu principa „jednakosti oružja“, državno tužilaštvo je strana u postupku i stoga se ne može smatrati „sudijom ili drugim ovlaštenim licem za zakonsko obavljanje sudijske funkcije“ prema članu 5. stav 3. EKLJP.⁸⁵⁶

Da li je lice izvedeno pred sudiju „odmah“, u smislu stava 3. člana 5. EKLJP, ne ocjenjuje se na osnovu okolnosti pojedinačnog slučaja, nego, između ostalog, na osnovu domaćih procesnih propisa. Zato vlasti nadležne za krivično gonjenje imaju određeno slobodno polje procjene.⁸⁵⁷ Međutim, maksimalan rok za izvođenje lica pred sudiju ne smije biti duži od četiri dana.⁸⁵⁸ Prema tome, izvođenje lica pred sudiju na sâm dan lišavanja slobode može se smatrati uobičajenim.⁸⁵⁹ Čak i ako domaće pravo dopušta da pritvor traje do tri dana do dana izvođenja lica pred sudiju, što je, u principu, još uvijek u okviru dozvoljenog maksimalnog četverodnevnog roka, moraju postojati posebni razlozi koji opravdavaju to da lice nije izvedeno odmah pred sudiju.⁸⁶⁰ Neznatno prekoračenje zakonskog roka (naprimjer, 24-satnog roka u okviru kojeg državni tužilac, nakon preuzimanja lica kojeg je policija lišila slobode, mora podnijeti sudiji zahtjev za određivanje mjere pritvora – član 139. stav 4. Zakona o krivičnom postupku BiH [„Sl. n. FBiH“ br. 36/03, 26/04 i 63/04]) ne znači automatski da je povrijeđen član 5. stav 3. EKLJP.⁸⁶¹ Domaćim procesnim propisima se ne smije davati toliki značaj da se time povrijedi suštinski sadržaj prava iz člana 5. stav 3. EKLJP. To je, naprimjer, slučaj kada se negira obaveza države da obezbijedi puštanje na slobodu, ili dovođenje osobe pred nadležnog sudiju „odmah“. Stoga, ako postoji sumnja da su izvršene terorističke aktivnosti, period od četiri dana i šest sati više se ne može posmatrati u skladu sa ovim standardima.⁸⁶² To se još manje može reći za period od sedam dana bez izvođenja pred sudiju.⁸⁶³