iii. Član 5. stav 1.c) EKLJP

Dalje, lišavanje slobode je opravdano ukoliko je određena osoba „zakonito uhapšena, ili lišena slobode s ciljem privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo, ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo, ili da nakon izvršenja krivičnog djela pobjegne“. Ova odredba reguliše tzv. preventivni pritvor i istražni zatvor. Lišavanje slobode, prema članu 5. stav 3.c) EKLJP, treba vlastima da pruži priliku da potvrde ili opovrgnu sumnju o izvršenju krivičnog djela, koja je osnova lišavanja slobode, te da na taj način ubrzaju istragu.⁷⁷⁷ Sve dok optuženi nije nepravosnažno osuđen, njegovo pritvaranje je u skladu sa članom 5. stav 1.c) EKLJP, a ne sa članom 5. stav 1.a) EKLJP.⁷⁷⁸

Prvi uslov ove odredbe je zakonitost lišavanja slobode. Uslov za to je da postoji nalog koji je izdao nadležni sud, na osnovu kojeg se neko lice smije lišiti slobode. Svaka druga vrsta lišavanja slobode, poput, naprimjer, onog kada je osumnjičeni uhvaćen na licu mjesta,⁷⁷⁹ zakonita je ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 5. stav 3. EKLJP. Tako, naprimjer, u slučaju hapšenja radi kažnjavanja ratnih zločina, unaprijed moraju postojati sudski nalog, potjernica ili optužnica MKSJ-a.⁷⁸⁰ Ukoliko lišavanje slobode nema cilj da se vodi krivični postupak, onda je lišavanje slobode protivzakonito. Tako, ako se određena osoba liši slobode radi „vlastite zaštite“, jer se kreće na „nesigurnoj teritoriji“ i bez prethodne najave policiji ili nekoj međunarodnoj organizaciji, onda je lišavanje protivzakonito, jer se ne radi o lišavanju slobode radi vođenja krivičnog postupka.⁷⁸¹

„Kažnjiva radnja“, u smislu člana 5. stav 1.c) EKLJP, jeste, takođe, poseban pojam. On je identičan sa definicijom pojma „krivična optužba“ iz člana 6. EKLJP. Stoga, od presudnog značaja nije pitanje da li domaći zakon određenu radnju definiše kao kažnjivu, nego da li je treba tako posmatrati prema materijalnim kriterijima EKLJP. U skladu s tim, i carinski⁷⁸² ili privredni prestupi⁷⁸³ mogu se posmatrati kao „krivična radnja“ u smislu člana 5. stav 1.c) EKLJP.⁷⁸⁴

Pitanje da li postoje osnovi sumnje je značajna karakteristika zaštite od samovoljnog hapšenja. Osnovi sumnje pretpostavljaju da postoje činjenice ili informacije koje objektivnog posmatrača mogu ubijediti da je određeno lice možda počinilo krivično djelo. Međutim, u kojim situacijama postoje osnovi sumnje, zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.⁷⁸⁵ Tako je, naprimjer, za početak, za lišavanje slobode dovoljno ako je osumnjičeni kod sebe imao bombu sa odgovarajućim dijelovima⁷⁸⁶ ili oružje sa municijom.⁷⁸⁷ Sumnja mora postojati u trenutku lišavanja slobode, o čemu se odlučuje prima facie. Ukoliko se dokazi o sumnji iznesu tek nakon što je lice lišeno slobode, i to tako što lice lišeno slobode za vrijeme saslušanja dâ izjavu u pisanoj formi kojom priznaje krivično djelo, lišavanje slobode se smatra arbitrarnim.⁷⁸⁸

Produženje pritvora osumnjičenog lica koje je prvobitno lišeno slobode zbog sumnje da je počinilo krivično djelo određuje se prema članu 5. stav 3. EKLJP, koji čini cjelinu sa članom 5. stav 1.c) EKLJP.⁷⁸⁹ Ukoliko se prvobitni pritvor produži, ili ukoliko traje duži vremenski period, njegova zakonitost se, dakle, ne određuje prema članu 5. stav 1.c) EKLJP, nego prema članu 5. stav 3. EKLJP.⁷⁹⁰

Lišavanje slobode predstavlja veoma osjetljivo ograničavanje ljudskih prava i osnovnih sloboda određenog lica. Stoga je lišavanje slobode dopustivo samo ako postoji velika vjerovatnoća da će se utvrditi krivica, ili da će se izreći kazna, odnosno ukoliko postoji osnovana sumnja da je lice počinilo djelo koje mu se stavlja na teret. Naravno, načelni uslov jeste da je lišavanje slobode dozvoljeno samo ako bi se mogao povesti i provesti krivični postupak.⁷⁹¹ Uspješno vođenje i provođenje krivičnog postupka su uvijek mogući ukoliko ne postoji opasnost da će osumnjičeno lice, odnosno optuženi, dovesti u opasnost krivični postupak.

Član 5. stav 1.c) EKLJP predviđa da lišavanje slobode treba da spriječi izvršenje krivične radnje ili bijeg poslije počinjenja te radnje. Ipak, ova dva uslova iz člana 5. stav 1.c) EKLJP nisu konačna. Ostali razlozi za lišavanje slobode mogu se regulisati domaćim zakonima.⁷⁹² Tako, član 146. Krivičnog zakona FBiH⁷⁹³ određuje da je lišavanje slobode dopustivo ukoliko postoji opasnost od bijega, prikrivanja, dogovora, koluzije, počinjenja ili završenja započetog djela, ili ukoliko bi ostanak na slobodi doveo u opasnost javnu sigurnost i red. Osim u slučaju postojanja ovih razloga za lišavanje slobode, osumnjičeni ili optuženi, dakle, mora ostati na slobodi.⁷⁹⁴ Sama težina delikta koji mu se stavlja na teret nije dovoljna da bi se naredilo lišavanje slobode.⁷⁹⁵ Nadležni organ mora prezentovati, a ne samo paušalno obrazložiti, ili se generalno pozvati na zakonske odredbe, da, osim osnovane sumnje, postoji i razlog za lišavanje slobode.⁷⁹⁶ Doduše, u nekim zemljama postoje slične odredbe. Naprimjer, u Republici Austriji se, prema članu 180. stav 7. Zakona o krivičnom postupku,⁷⁹⁷ mora izreći mjera pritvora ukoliko se radi o krivičnom djelu za koje zakon zaprećuje najmanje desetogodišnju kaznu zatvora, osim ako se na osnovu činjenica konkretnog slučaja može pretpostaviti da se ne može primijeniti nijedan od razloga za lišavanje slobode navedenih u stavu 2. ovog člana – opasnost od bijega, opasnost od prikrivanja i sl. Za ESLJP je prihvatljivo ako nacionalni zakon za određene slučajeve predviđa obligatorno lišavanje slobode, ili ako zbog posebnih razloga postoji zakonska pretpostavka za lišavanje slobode (poput, naprimjer, opasnosti od bijega zbog težine kazne koja se može očekivati). Istina, Komitet ministara Vijeća Evrope u rezoluciji donesenoj 9.4.1965. godine preporučio je vladama država članica da obligatorni istražni zatvor bezuslovno ograniče na samo neophodne slučajeve i da ih smatraju izuzetkom. Ova rezolucija, međutim, nije obavezujući propis.⁷⁹⁸ Ipak, može se zaključiti da domaći organi u takvim slučajevima moraju imati mehanizam koji omogućava da se odustane od lišavanja slobode, odnosno mehanizam za sprečavanje zloupotrebe i samovolje nadležnih organa.

Slučajevi u kojim su USBiH, DLJP i KLJP pri USBiH potvrdili da, osim osnovane sumnje, postoji jedan ili više zakonskih razloga za lišenje slobode:

■ apelant je državljanin Srbije, tamo se nalazi i njegova porodica i tamo mu je boravište;⁷⁹⁹

■ dva lica koja su, takođe, osumnjičena su u bijegu, te se pretpostavlja da će i drugi osumnjičeni koji su, s obzirom na zaprijećenu kaznu, pokušati da bježe;⁸⁰⁰

■ postoji opasnost od bijega, jer optuženi nemaju ličnih isprava za BiH (iako su državljani BiH), pri čemu su, takođe, i državljani Republike Srbije, koja sa BiH nije potpisala sporazum o readmisiji, a optuženi nemaju veliku imovinu u BiH i optuženi su za teško krivično djelo;⁸⁰¹

■ postoji opasnost od bijega, jer se iz dosjea vidi da državno tužilaštvo protiv osumnjičenog vodi drugu istragu zbog krivotvorenja isprava; optuženi ima mogućnost da, zahvaljujući svom poslovnom učešću u velikim međunarodnim preduzećima, pribavi velike količine novca; nije poznato gdje osumnjičeni čuva svoju vizu za Kanadu;⁸⁰²

■ postoji opasnost od bijega, jer osumnjičeni posjeduje dvojno državljanstvo i već se nalazio u bijegu, a uhapšen je tek zahvaljujući međunarodnoj potjernici i nalogu za lišenje slobode;⁸⁰³

■ postoji opasnost od bijega, jer osumnjičeni, osim bosanskohercegovačkog, ima i hrvatsko državljanstvo, pri čemu Hrvatska sa Bosnom i Hercegovinom nema potpisan sporazum o readmisiji svojih državljana; optuženi je dugo vremena već bio u bijegu pod lažnim identitetom, nakon što je izdata i međunarodna potjernica sa nalogom za lišavanje slobode;⁸⁰⁴

■ postoji opasnost od bijega, jer je osumnjičeni izjavio da za BiH ne posjeduje lične dokumente i da je samo na proputovanju.⁸⁰⁵

Slučajevi u kojima su USBiH, DLJP i KLJP pri USBiH potvrdili opasnost po javni red i sigurnost koju su ustanovili nadležni sudovi:

■ opasnost da bi se bliski srodnici žrtve i drugi građani licu lišenom slobode mogli osvetiti zbog vrste i načina počinjenja krivičnog djela;⁸⁰⁶

■ vrsta krivičnog djela i način počinjenja: bacanje bombe među okupljene ljude;⁸⁰⁷ detoniranje bombe u toku dana na javnom mjestu;⁸⁰⁸

■ vrsta krivičnog djela i način počinjenja: prodaja droge na mjestima koja posjećuje mnogo omladine i djece, pri čemu je osumnjičeni, zbog istog delikta, već više puta osuđivan;⁸⁰⁹

■ vrsta krivičnog djela i način počinjenja: genocid;⁸¹⁰

■ opasnost po javni red i sigurnost, jer je optuženi optužen za krivično djelo genocida, te bi, u slučaju puštanja na slobodu u malom mjestu u kojem je optuženi boravio, stanovništvo bilo veoma uznemireno i zaplašeno.⁸¹¹

Slučajevi u kojima su USBiH, DLJP i KLJP pri USBiH potvrdili postojanje opasnosti od prikrivanja dokaza, dogovora ili koluzije:

■ sva lica koja su osumnjičena djelovala su organizovano i uz prethodni dogovor, tako da postoji opasnost da će na slobodi ometati nastavak istražnog postupka;⁸¹²

■ potencijalni svjedoci žive u neposrednom susjedstvu optuženog, koji je optužen zbog teškog krivičnog djela, te postoji opasnost od prikrivanja dokaza, dogovora ili koluzije;⁸¹³

■ optuženi ima dobre privatne i profesionalne veze sa svjedocima koje još treba saslušati, a zbog drugih istražnih radnji državnog tužilaštva protiv lica koje optuženi poznaje, postoji opasnost od prikrivanja dokaza, dogovora ili koluzije.⁸¹⁴

Zbog pravnih dobara koja su ugrožena terorističkim deliktima, policija mora hitno istražiti sve raspoložive informacije, ali i tajne izvore i povremeno zatvoriti nekog navodnog teroristu na osnovu pouzdanih informacija čiji se izvori ne mogu otkriti bez opasnosti po njih. Zbog ovoga je neophodno da se kod krivičnog djela terorizma pitanje da li postoje „osnovi“ sumnje ocijeni manje strogo, sve dok nije povrijeđena bit garancije prema članu 5. stav 1.c) EKLJP.⁸¹⁵ Prilikom razmatranja treba vidjeti da li obaveze članica UN iz stava 2.e) Rezolucije UN broj 1373 o borbi protiv terorizma (2001)⁸¹⁶ imaju neku ulogu. Obrnuto, to znači i da institucije zadužene za krivično gonjenje nisu oslobođene obaveze da provjere da li postoje osnovi sumnje samo zato što je riječ o deliktu terorizma, ili zato što se za određeni delikt prema zakonu svakako mora izreći mjera istražnog zatvora.⁸¹⁷

Ukoliko sud naredi da se određeno lice pusti na slobodu, u pojedinim slučajevima član 5. stav 1.c) EKLJP više ne pokriva višesatno odgađanje puštanja na slobodu, osobito ako nastavak pritvora, ustvari, služi za to da se premosti vrijeme do ekstradicije, protjerivanja i sl.⁸¹⁸