(a) Zakonitost lišavanja slobode

Sloboda se smije uskratiti samo na način predviđen zakonom. Za to je potrebno da lišavanje slobode bude usklađeno sa domaćim pravom,⁷⁴⁵ te da bude usklađeno sa ciljevima dozvoljenih ograničenja prema članu 5. stav 1. EKLJP. Prije svega, to je zaštita pojedinca od samovoljnog ponašanja državne vlasti.⁷⁴⁶

Sa aspekta člana 15. EKLJP i člana XI Aneksa 1-A DMS, u prelaznom periodu poslije stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma lišavanje slobode ratnih zarobljenika ne može se smatrati protivzakonitim. Istina, član 5. EKLJP ne predviđa opravdanje za lišavanje slobode ratnog zarobljenika. Međutim, ukoliko je hapšenje uslijedilo u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom, to lišavanje u početku nije bilo protivzakonito, jer sâm član XI Aneksa 1-A DMS predviđa produženje lišenja slobode tokom kratkog prelaznog perioda nakon stupanja na snagu DMS, a član 15. EKLJP dopušta izuzetak uz član 5. EKLJP. Međutim, ako lišavanje slobode traje znatno duže nego što to dozvoljavaju prelazni rokovi i ako se, osim toga, lišavanje slobode određenog lica drži u tajnosti, što je kršenje odgovarajućih obaveza iz Aneksa 1-A DMS, onda je ono i protivno EKLJP, tj. članu 5. EKLJP.⁷⁴⁷

U vezi sa lišavanjem slobode lica koja su osumnjičena za izvršenje ratnih zločina, dodatni uslovi za to proizlaze iz tzv. Pravila puta (Rules of the Road), koja su 18.2.1996. godine u Rimu dogovorili predsjednici Izetbegović, Tuđman i Milošević. Na osnovu ovih pravila (tačka 5. stav 2; „Saradnja povodom pitanja ratnih zločina i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda“), „osobe protiv kojih Međunarodni tribunal nije podnio optužnice mogu biti uhapšene ili pritvorene zbog ozbiljnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava samo u skladu sa prethodno izdatim sudskim nalogom, potjernicom ili optužnicom koju je Međunarodni tribunal preispitao i ocijenio da je konzistentna sa međunarodnim pravnim standardima“.⁷⁴⁸ Rules of the Road nisu podređena, tj. nemaju niži rang u odnosu na obaveze strana potpisnica Aneksa 6. da kažnjavaju povrede međunarodnog humanitarnog prava. „Podjela nadležnosti“, koja je u njima sadržana, služi da bi se domaće vlasti spriječile da vrše samovoljna lišavanja slobode, ali i da bi se kasniji postupak proveo uz poštivanje međunarodnih standarda.⁷⁴⁹ Rules of the Road su stupila na snagu istovremeno sa potpisivanjem Sporazuma.⁷⁵⁰ Potpisnice su bile obavezne da upoznaju nadležne institucije i vlasti sa Rules of the Road, tako da se vlasti ne mogu pozvati na – navodno⁷⁵¹ – nepoznavanje sadržaja ovih pravila.⁷⁵² Lišavanje slobode do momenta izdavanja sudskog naloga, potjernice ili optužnice, koju je Međunarodni tribunal preispitao i ocijenio da je konzistentna sa međunarodnim pravnim standardima (saglasnost), protivpravno je zbog nedostatka saglasnosti MKSJ-a, nezavisno od toga da li je određena osoba već bila lišena slobode zbog drugih stvari koje joj se stavljaju na teret.⁷⁵³ Za primjenjivost Rules of the Road je, prije svega, bitno to kako su domaće vlasti formalno okarakterisale krivičnopravne optužbe.

Ukoliko se optužbe odnose na povredu međunarodnog humanitarnog prava, vlasti su obavezne da prethodno dobiju saglasnost iz Haga. Međutim, čak i ako se optužbe formalnopravno ne odnose na ratni zločin, jer su odgovarajuća činjenična stanja drugačije okvalifikovana, primijeniće se Rules of the Road ukoliko činjenično stanje, koje je osnova tužbe, očito ukazuje na to da postoji biće krivičnog djela ratnog zločina. Domaćim vlastima se ne smije dopustiti da izbjegavanjem kvalifikacije, a time i posebnog činjeničnog stanja o postojanju ratnog zločina, zaobiđu obavezu podnošenja zahtjeva za izdavanje saglasnosti iz Haga.⁷⁵⁴ Ukoliko se određena osoba, zbog sumnje da je počinila ratni zločin, već nalazila u zatvoru u vrijeme kada su Rules of the Road stupila na snagu, potpisnice nisu imale obavezu da tu osobu prvo puste na slobodu dok ne dobiju saglasnost MKSJ-a. Međutim, nacionalne vlasti su saglasnost morale pribaviti „bez otezanja“, tj. u roku od mjesec dana od dana njihovog stupanju na snagu.⁷⁵⁵ S obzirom na to da se saglasnost MKSJ-a ne zasniva ni na kakvim navodima iz optužnice, nego se ocjenjuje da li su postojeći dokazi dovoljni da bi se pokrenula istraga i dao nalog za istražni zatvor, ako bi optužnica bila promijenjena, saglasnost ne bi načelno propala. Drugačiji je slučaj ako se tužba toliko promijeni u pravnom i činjeničnom smislu da se može zaključiti da saglasnost više ne pokriva (ligitimiše) optužnicu.⁷⁵⁶ Povreda Rules of the Road se ne može opravdati pozivanjem na načelo male captus bene detentus; ovo je princip koji se primjenjuje na pravo o ekstradiciji, a koje nema nikakvu ulogu pri primjeni Rules of the Road.⁷⁵⁷

Ukoliko nacionalno pravo propisuje redovnu obavezu da se provjere mjere lišavanja slobode, a ona u propisanim vremenskim rokovima izostane, lišavanje slobode je protivzakonito.⁷⁵⁸