C. Obaveza da se direktno primjenjuje EKLJP (član II/2)
2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Katalog prava i sloboda iz EKLJP je neposredno primjenjiv u Bosni i Hercegovini. Kako bi razvili svoje djelovanje u pravnom sistemu BiH, za prava i slobode iz EKLJP ne treba nikakav „akt za transformaciju“. Oni su neposredno važeće pravo. Ovakve ustavnopravne obaveze direktne primjene su neuobičajene. U slučaju Ustava BiH, s jedne strane, to se objašnjava brzinom kojom su autori teksta Ustava BiH bili prisiljeni da razrade odredbe o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao dio mirovnog sporazuma. Međutim, ova pravna tehnika, koja je prvi put odabrana u Karingtonovom planu,605 kasnije je smatrana i svrsishodnom, jer se o njoj, uopšteno, mogao postići konsenzus, te, stoga, više nije ni odbacivana. Na ovaj način se mogao postići i iskorak u odnosu na praksu zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda u bivšoj Jugoslaviji, koja je međunarodnim pregovaračima, uglavnom, bila nepoznata i upitna. Da je stavljen klasični katalog ljudskih prava i sloboda bez pozivanja na Sporazum o zaštiti ljudskih prava, ova prava bi se vjerojatno tumačila i primjenjivala u skladu sa pravnom tradicijom regije.606 Zahvaljujući odabranoj tehnici, jednim potezom se mogao „razliti“ cijeli katalog prava i sloboda iz EKLJP i instrumenata iz Aneksa I uz Ustav BiH preko Bosne i Hercegovine, a da se pri tome od države ne mora tražiti da ispuni zahtjevne kriterije koje je postavilo Vijeće Evrope, kojem je Bosna i Hercegovina pristupila tek 12.7.2002. godine. Na kraju se zastupa mišljenje da je „ustavotvorac“ u „ultramonističkom“ maniru želio da u nacionalni pravni sistem automatski uvede neophodno međunarodno pravo koje se odnosi na ljudska prava i slobode, kako bi kod divergentnih nacionalnih interesa izbjegao komplikovani postupak donošenja zakona.607
Obaveza da se direktno primjenjuju EKLJP i instrumenti Aneksa I uz Ustav BiH u Bosni i Hercegovini se uopšteno smatra svrsishodnom iako je njihova primjena u praksi ponekad pravila teškoće. Primjenu međunarodnopravnih instrumenata su sprečavali nepostojanje prevoda i slab publicitet, za šta Marko608 navodi slikovite primjere. Istina, Vijeće Evrope je prevelo na lokalne jezike i EKLJP, i instrumente Aneksa I uz Ustav BiH. Međutim, EKLJP je objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ tek 1999. godine609 i trebalo je još nekoliko godina da se pojave prvi materijali o EKLJP na lokalnim jezicima, poput zbirki donesenih odluka i priručnika, ili uputa o primjeni. Internacionalizacija prava, bez sumnje, donosi jezičke teškoće. Postavlja se pitanje da li su domaći pravni praktičari u stanju da uspješno obavljaju svoj posao zaštite ljudskih prava i sloboda zbog toga što im, u prvom redu, nisu poznati osnovni pojmovi o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i demokratskoj pravnoj državi, i to na način koji čini osnovu EKLJP i Ustava BiH, a da je tehnički problem prevoda, ipak, na drugom mjestu. Bilo je pojedinačnih prigovora da, zbog obaveze da se direktno primjenjuje, postoji opasnost da bi način na koji domaći organi tumače EKLJP mogao da odstupa od načina na koji organi u Strazburu tumače, ili da EKLJP, inače, nije pogodna da se primjenjuje u postkonfliktnom okruženju.610 U praksi se pokazalo da su sudovi koji su se bavili pitanjima ljudskih prava i osnovnih sloboda u pojedinim slučajevima išli različitim putevima. Tako su građani Bosne i Hercegovine dijelom dobivali zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja je iznad zaštite koju nudi ESLJP – za šta postoji i dobar razlog s obzirom na zahtjev formulisan u članu II/1. Ustava BiH – a u drugim slučajevima ta zaštita je zaostajala za standardom ESLJP. Međutim, ovakva situacija u Bosni i Hercegovini vjerovatno se ne razlikuje od one u drugim državama u tranziciji, pa i u državama Zapadne Evrope koje imaju konsolidovanu demokratiju.
U skladu sa obavezom da se član II/2. Ustava BiH direktno primjenjuje, u nastavku ćemo se osvrnuti samo na propise EKLJP i njenih dodatnih protokola koji sadrže subjektivne pravne pozicije.
Footnotes
Vidi, gore, str. 25.
Vidi, Szasz, 1995, str. 245. i dalje; Szasz, 1996, str. 306. O poimanju ljudskih prava i sloboda u državama Varšavskog pakta, iako se ne može u potpunosti primjeniti na bivšu Jugoslaviju, vidi, Mangoldt, 1988, i Brunner, 1988.a.
Vehabović, 2006,str. 47.
2002, str. 391. i dalje.
„Sl. gl. BiH“ broj 6/99.
Tako tvrdi Gret Haller, prva osoba koja je obavljala funkciju ombudsmena u BiH; citirano prema Decaux, 2000, str. 713. i dalje.