B. Maksimalna zaštita ljudskih prava i sloboda (član II/1)

(ČLAN II/1)

1. Ljudska prava:

Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6. Opšteg okvirnog sporazuma.

Bosna i Hercegovina i oba entiteta garantuju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Generalna klauzula člana II/1, prva rečenica, Ustava BiH se konkretizuje u daljnjim stavovima člana II Ustava BiH, ali i na drugim mjestima, u vezi sa obavezom da se zaštite obuhvaćena prava [st. 2, 3, 4, 5. i 7, čl. I/4, I/7.b), III/2.c) Ustava BiH, Aneks I uz Ustav BiH], u vezi sa onim subjektima koji su dužni pružiti zaštitu [stav 6, čl. I/4, III/2.c) Ustava BiH] i u vezi sa nosiocima prava (st. 3, 4. i 5. člana II Ustava BiH). Međutim, generalna klauzula nije beznačajna. Čak i ako je obaveza da se pruži pravna zaštita na najvišem nivou isuviše neodređena, ustavna norma, ipak, sadrži smjernicu u smislu da se, ako postoji dilema, prednost daje zaštiti individualnog prava ili slobode. Ovo važi posebno onda ako se, upoređujući međunarodni ili evropski sistem zaštite, dokaže da postoji određeni nivo zaštite. Istina, za EKLJP i praksu ESLJP to proizlazi direktno iz člana II/2. Ustava BiH. Ipak, poređenje sa drugim pravnim sistemima i praksom tamošnjih ustavnih sudova i sudova za ljudska prava u pojedinim slučajevima može da predstavlja uzor. Međutim, pomoću generalne klauzule člana II/1, prva rečenica, Ustava BiH ono može da ima i obavezujuću snagu. Tako, obim zaštite individualnog prava koju je osigurao ESLJP u pojedinim slučajevima može biti manji od obima zaštite koju nude etablirani nacionalni ustavni sudovi. U tom slučaju, mjerilo za pravnu zaštitu u Bosni i Hercegovini bi bilo ono koje je priznato u konsolidovanoj sudskoj praksi drugih ustavnih sudova.

Tako se i Ustavni sud BiH pozvao na generalnu klauzulu u članu II/1, prva rečenica, Ustava BiH kako bi obezbijedio poštivanje ustavnih ljudskih prava i sloboda i protiv akata međunarodnih faktora, koji, u skladu sa međunarodnim pravom, izvršavaju određene zadatke u Bosni i Hercegovini.⁶⁰³ Država je obavezna da sva lica na svojoj teritoriji štiti od radnji SFOR-a koje su suprotne Konvenciji (u konkretnom slučaju se radilo o lišavanju slobode) iako SFOR uživa imunitet.⁶⁰⁴

Čini se da upravo član II/1. Ustava BiH svojim kontekstualnim povezivanjem obaveze da se zaštite ljudska prava i slobode i uspostavljanjem Komisije za ljudska prava prema Aneksu 6. daje instrukcije za djelovanje na koje se Dom za ljudska prava u praksi često pozivao, naročito u vezi sa raspravom o tzv. spajanju (merger) sa Ustavnim sudom BiH. Iz ovog propisa bi se lako moglo izvesti i integrisanje Komisije za ljudska prava (Dom za ljudska prava i ombudsmen) u ustavni okvir, što bi se, onda, moglo pretpostaviti i za Komisiju za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica iz Aneksa 7. u vezi sa članom II/5. Ustava BiH. Onda bi praksa Ustavnog suda koja se tiče njegovog odnosa prema Domu za ljudska prava, svakako, morala drukčije izgledati. Prijašnja podjela poslova – da se Komisija za ljudska prava brine o pitanjima ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustavni sud o ostalim ustavnim pitanjima, ili da se Komisija za ljudska prava brine o individualnim slučajevima, a Ustavni sud BiH o ostalim postupcima –trebalo bi da ima kao posljedicu i nastavak postojanja Doma za ljudska prava.

Ipak, uprkos podjeli poslova i zadataka prema članu II/1. Ustava BiH i uprkos nepostojanju posebne i izričite nadležnosti Ustavnog suda BiH za individualne slučajeve prema članu VI/3. Ustava BiH, praksa se razvijala u potpuno drugom smjeru. Za takvu praksu član VI/3.b) Ustava BiH u vezi sa članom II Ustava BiH pruža vrlo čvrstu osnovu, naročito ako se uzmu u obzir trendovi u ustavnopravnoj praksi Zapadne Evrope i zemalja u tranziciji Srednje i Istočne Evrope. Ako je Bosna i Hercegovina, prema članu II/1. Ustava BiH, obavezna da štiti međunarodno priznata ljudska prava i osnovne slobode na najvišem nivou, ako su ta prava, prema članu II i Aneksu I uz Ustav BiH, inkorporisana u Ustav BiH i ako je Ustavni sud BiH, prema članu VI/3. Ustava BiH, imenovan za čuvara Ustava, sasvim je jasno da je Ustavni sud BiH pozvan i da štiti ta prava u okviru svojih nadležnosti prema članu VI/3. Ustava BiH, u koje se, u skladu sa tačkom b), ubraja i donošenje odluka o ustavnim pitanjima koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.