c. Poređenje mjerila, tj. standarda kontrole

U okviru rasprave o spajanju (merger) Doma za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, potom o transferu nadležnosti Doma za ljudska prava na Ustavni sud BiH i, konačno, o provođenju Aneksa 6, uvijek se ponovo tvrdilo da standardi kontrole Ustavnog suda BiH zaostaju za standardima kontrole Doma za ljudska prava. Iz ovog razloga, jedna od posljedica gašenja Doma bi bila smanjenje nivoa zaštite ljudskih prava i sloboda. U okviru jednog pravnog mišljenja o spajanju,⁵⁶⁷ Dom je izrazio stajalište da sama Komisija za ljudska prava Bosne i Hercegovine iz Aneksa 6. DMS obezbjeđuje najviši nivo međunarodno priznate zaštite ljudskih prava i sloboda u skladu sa članom II/1. Ustava BiH. Pri tome je naglašeno da Dom – za razliku od Ustavnog suda BiH – može odlučivati o očitim ili navodnim slučajevima diskriminacije u okviru provođenja prava iz Dodatka uz Aneks 6. DMS.

Ipak, iz ovog poređenja standarda kontrole vidi se da ove primjedbe nisu potpuno opravdane. Oba suda u istoj mjeri primjenjuju EKLJP i njene dodatne protokole. U vezi sa zabranom diskriminacije, oba suda mogu da ispitaju povredu zabrane diskriminacije iz instrumenata iz ovog aneksa, odnosno Dodatka uz Aneks 6. DMS. Ustavni sud BiH, prema mišljenju koje zastupaju autori ovog teksta, ustalom, što tvrdi i sam Dom za ljudska prava, štiti ljudska prava i slobode bez ograničenja, tj. ne samo u slučaju navoda o diskriminaciji. Inače, Ustavni sud BiH je, kao institucija Bosne i Hercegovine, jednako obavezan da štiti ljudska prava i slobode na najvišem međunarodno priznatom nivou (član II/1. Ustava BiH), a na što je Ustavni sud BiH skretao pažnju u svojoj redovnoj jurisprudenciji.⁵⁶⁸ Činjenica da je u „tu svrhu” osnovana Komisija za ljudska prava ne oslobađa Ustavni sud BiH ove obaveze. To važi još više od momenta kada je Država preuzela odgovornost za primjenu Aneksa 6. DMS, čime su ciljevi i zadaci prešli na državne institucije. Štaviše, materijalno ustavno pravo, o kojem Ustavni sud BiH mora da vodi računa, jer je njegov „čuvar“, ne obuhvata samo EKLJP i njene dodatne protokole, niti instrumente Aneksa I uz Ustav BiH. Sud mora voditi računa, naime, i o ustavnim pravima i principima: član II/5. Ustava BiH u vezi sa Aneksom 7. DMS obezbjeđuje pravo na povratak (što je posebno obrađeno), koje je Ustavni sud BiH u svojoj jurisprudenciji više puta koristio. U Ustavu BiH su, konačno, utemeljena i ustavna načela poput pluralizma, demokratije, pravne države, tržišne privrede, te slobode kretanja lica, dobara, usluga i kapitala. To su principi koji Ustavnom sudu BiH daju dodatne standarde kontrole i koji – na tako neposredan i sveobuhvatan način – nisu bili na raspolaganju Domu za ljudska prava.