G. Državljanstvo (član I/7)
Državljanstvo.
Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje reguliše Parlamentarna skupština, i državljanstvo svakog entiteta koje regulišu sami entiteti pod uslovom da:a) Svi državljani bilo kojeg entiteta su samim tim državljani Bosne i Hercegovine.b) Nijedno lice ne može biti arbitrarno lišeno državljanstva Bosne i Hercegovine, ili državljanstva entiteta, ili na drugi način ostavljeno bez državljanstva. Niko ne može biti lišen državljanstva Bosne i Hercegovine, ili entiteta, prema bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status.c) Sva lica koja su bila državljani Republike Bosne i Hercegovine, neposredno prije stupanja na snagu ovog ustava, državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo lica koja su naturalizovana poslije 6.4.1992. godine, a prije stupanja na snagu ovog ustava, regulisaće Parlamentarna skupština.d) Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo druge države pod uslovom da postoji bilateralni ugovor između Bosne i Hercegovine i te države kojim se to pitanje uređuje, a koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV stav 4. tačka d). Lica sa dvojnim državljanstvom mogu glasati u Bosni i Hercegovini i u entitetima samo ako je Bosna i Hercegovina država njihovog prebivališta.
| AP 190/02 J. R. | 20040723 |
| AP 3114/06 Zvjezdan Begić | 20070116 |
| AP 746/07 Imad al-Husin | 20070405 |
| CH/02/8679 et al.-D&M | 20021011 |
| CH/02/8961 Ait Idir | 20030404 |
| U 5/98-III „Izetbegović III – konstitutivni narodi“ | 20000914 „Sl. gl. BiH“ broj 23/00 |
Osnovne ustavnopravne odrednice propisa o državljanstvu reflektuju ambivalentan stav bosanskohercegovačkih građana kada je u pitanju lojalnost prema državi. Osim državljanstva – „biti građanin“ Bosne i Hercegovine (citizenship of Bosnia and Herzegovina) – Ustav BiH poznaje i entitetsko državljanstvo (citizenship of each Entity). Svaki građanin entitetâ automatski je i građanin Bosne i Hercegovine.395
Za razliku od člana 15. Opšte deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, ni EKLJP, ni ostale konvencije navedene u Aneksu I uz Ustav BiH ili u Aneksu 6. DMS ne garantuju nikakvo „pravo na državljanstvo“ kao takvo. Zabrana oduzimanja državljanstva radi deportacije svjesno je izostavljena iz DP broj 4 EKLJP.396 Prema mišljenju Doma za ljudska prava, takva zabrana, ipak, proizlazi iz konteksta zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. EKLJP. Dom je ustvrdio da, ako bi ugovornim stranama bilo dozvoljeno da nekom građaninu oduzmu državljanstvo samo kako bi ga nakon toga deportovale, onda bi zabrana deportacije državljana bila samo mrtvo slovo na papiru. Mjera čiji je jasan i jedini cilj da zaobiđe zabranu isto je što i direktno kršenje te zabrane.397 Ako, međutim, neka osoba podnese zahtjev za dobijanje državljanstva, to ne znači da nadležni državni organi ne smiju provesti postupak deportacije.398 Sporovi o državljanstvu, kao ustavna pitanja, ubrajaju se u isključivu nadležnost Ustavnog suda BiH.399
Član I/7. Ustava BiH treba čitati u kontekstu specijalnih prava koja se garantuju u dodatnim protokolima uz EKLJP.400
Footnotes
Član I/7.a) Ustava BiH.
Uporedi, CH/02/8679 et al.-D&M, st. 149, 191.
Uporedi, CH/02/8679 et al.-D&M, st. 192-198, gdje je Dom došao do zaključka da je cilj državnih organa prilikom oduzimanja državljanstva bila jedino deportacija podnosilaca prijava.
AP 3114/06, tačka 16.
AP 190/02, tačka 21.
O zabrani deportacije državljana i stranaca iz člana 3. DP broj 4 EKLJP i člana 1. DP broj 7 uz EKLJP vidi pod: „19. Protjerivanje vlastitih državljana i stranaca (čl. 3. i 4. DP broj 4 uz EKLJP i član 1. DP broj 7 uz EKLJP)“, str. 406.