a. Uvod

Alineja 3. Preambule Ustava BiH nema samo funkciju pomoći pri tumačenju. Zajedno sa cijelom Preambulom, ona ima i normativni karakter koji joj omogućava da bude direktno primjenjiva. S jedne strane, ovaj zaključak slijedi iz ustavnosudske prakse Ustavnog suda BiH a, s druge strane, iz većinskog stava ustavnih sudova evropskih zemalja, te, konačno – ako se uzmu u obzir međunarodnopravni korijeni bosanskohercegovačkog ustava – iz Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora.¹²⁷

Kao i prethodne alineje, 3. alineja Preambule Ustava BiH doprinosi određivanju ustavnopravnih vrijednosti. One su formulisane kao određeno ubjeđenje koje se odnosi na ciljeve i sredstva. Pretpostavljeni cilj je uspostavljanje mirnih društvenih odnosa, i to u pluralističkom društvu. Tome treba da doprinesu demokratski organi vlasti i pravične procedure. Prema tome, ovu alineju treba razumijevati prvenstveno kao stvaranje mirnog i pluralističkog društva, koje obuhvata državne institucije (vladanje i postupanje) kao najadekvatniji instrument za ostvarenje toga cilja.

U kontekstu Dejtonskog sporazuma, te u kontekstu novih ustavnopravnih poredaka država Srednje i Istočne Evrope devedesetih godina, ovakva formulacija može malo začuditi. Ipak, moglo se misliti da se u Bosni i Hercegovini „demokratska država“ može posmatrati kao cilj, a pluralističko društvo kao sredstvo za ostvarenje tog cilja. Od devedesetih godina demokratska država, tj., preciznije, demokratsko-ustavna država zasnovana na vladavini prava, osobito je proslavljen model.¹²⁸ Ipak, bilo bi previše optimistično vjerovati u to da pluralističko društvo može prvo nastati a, onda, za sobom, proizvesti i takav model države. Naime, čovjek bi trebalo da razmisli o tome da država mora biti demokratska i pluralistička da bi zadržala pluralističko društvo. Ovakav zaključak je trebalo da pomogne svim državama Srednje i Istočne Evrope u kojima se, u toku razvoja ustavnopravnog sistema, pojavio problem nacionalnih, etničkih ili kulturnih manjina, koji se riješio uvođenjem pluralističkih struktura u državni aparat.¹²⁹ Tako su, naprimjer, u Ustavu Slovenije narodi konstitutivni državni elementi; u Bosni i Hercegovini tri naroda, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, posmatraju se kao konstitutivni narodi koji su ravnopravni i koji zajednički izvršavaju državnu vlast. Mada se ovaj odnos, tj. veza, u Bosni i Hercegovini prejako naglašava, on¹³⁰ ne pogađa samo srce alineje 3. Preambule Ustava BiH, jer se on tiče sfere civilnog društva.¹³¹